ProSelf

Kako prepoznati što zapravo osjećam? (na terapiji, a i van nje 😊)

Moji klijenti već znaju da terapijski susret vrlo često započinjem jednostavnim pitanjem: “Kako si?”

Ono što me zanima nije onaj automatski odgovor koji bacamo iz rukava — “dobro sam” — nego me zanima što se zaista događa ispod toga.

Zato klijenta pozivam da zastane i pogleda u sebe 🧐... jer često se dogodi da klijenti kažu “dobro sam”, a u tijelu osjećaju nemir.
Ili, na primjer, misle da su ljuti, a ispod toga se skriva tuga.

Prepoznavanje emocija nije uvijek jednostavno, jer osjećaji rijetko dolaze “čisti”.
Često su slojeviti i pomiješani, i ponekad zbunjujući.

U terapiji si uzimamo vrijeme da to istražimo.
Zastanemo i zajedno se pitamo:
• Što se događa u tvom tijelu? (napetost, težina, slabost…)
• Koje misli ti prolaze kroz glavu?
• Što ti trenutno treba?

Važno mi je da klijenti znaju da emocije nisu problem koji treba riješiti — ponekad je dovoljno samo prepoznati ih i biti s njima (iako to često nije lako).
Zato je ponekad najbolji, najiskreniji odgovor koji čujem:
“Ne znam točno što osjećam, ali želim istražiti.” I to je već važan prvi korak 💖.

Sretan Uskrs dragi ljudi 🌸💮🪺 🐣

Ovaj blagdan uvijek me podsjeti da i nakon težih životnih razdoblja postoji prostor za novu snagu, mir i promjenu 🥰.

Želim vam puno topline, nade i unutarnjeg rasta 💖.

Vrlo često klijenti dolaze na psihoterapiju upravo zbog nezavršenih priča.
To su emocije ili situacije iz prošlosti koje nisu dobile svoj kraj i zbog toga i danas utječu na njihov život i odnose.

Na primjer:
✔️ Svađe koje nisu riješene
✔️ Nešto što nismo rekli, a osjećamo da smo trebali
✔️ Završetak odnosa bez pravog oproštaja
✔️ Neizražene emocije poput ljubavi, krivice, žaljenja, ljutnje ili zamjeranja

Nezavršene priče često se vraćaju kroz misli, osjećaje ili tijelo i traže da ih osvijestimo i završimo.

U psihoterapiji dajemo im prostor da ih proživimo i integriramo. Nakon toga klijenti obično osjete olakšanje i više slobode💖

U Gestalt terapiji usmjerenost na sadašnji trenutak jedan je od temeljnih terapijskih koncepata. 

Kada s klijentima radim na iskustvima iz prošlosti, fokus nije na samoj rekonstrukciji događaja, nego na onome što se događa sada.

Kako klijent to iskustvo doživljava u ovom trenutku?

❇️ Što se događa u tijelu?
❇️ Kakav je kontakt između nas?
❇️ Kako se isti obrazac pojavljuje u odnosu — ovdje, u terapijskoj sobi?

Često čujemo: „Budi u sadašnjem trenutku.”
No, zašto je to toliko važno?
Zato što je sada jedino mjesto u kojem imamo stvarni utjecaj.
Naš živčani sustav, tijelo i odnosi uvijek se odvijaju u sadašnjosti.

Primjer iz mog vlastitog života koji mi je osobito drag je moja pesica Rozi 🐶 . Ona je potpuno u iskustvu — u šetnji, u igri, u susretu. I dok sam s njom, i meni je lakše ostati u trenutku. Tada sam opuštenija, mirnija — i samo to što sam u sadašnjem trenutku djeluje ljekovito.

Mi kao ljudi imamo razvijeniju sposobnost planiranja i refleksije. To je naša snaga. No bez svjesnosti, ta nas sposobnost lako udalji od trenutka u kojem se stvarno nalazimo.

Fokus na sadašnjem trenutku ključan je jer:

✔️ promjena se događa u aktualnom iskustvu
✔️ tijelo reagira u sadašnjosti
✔️ odnos kao korektivno iskustvo postoji samo sada
✔️ svjesnost procesa otvara mogućnost izbora i odgovornosti

Princip „ovdje i sada” ne umanjuje važnost prošlosti.
On omogućuje da prošlost prestane nesvjesno oblikovati naše sadašnje obrasce reagiranja.
Upravo zato u gestalt pristupu kažemo da je svjesnost sama po sebi ljekovita💖.

Ponekad nije potrebno ništa „popraviti” — dovoljno je biti prisutan.

Za kraj... pozivam vas da razmislite koliko u vlastitom životu uspijevate ostati s onim što je sada. I što vam u tome može pomoći 😊?