KeDobro

Ke dobro!

Vidimo se u subotu!

🎶✨ A DIJA DIJA DE✨🎶
S velikim veseljem pozivamo vas na koncert dječjeg folklornog ansambla 💃🕺

Naši najmlađi čuvari tradicije pripremaju večer punu pjesme, plesa i osmijeha ❤️

Uz domaćine, nastupaju i naši dragi gosti:
👉 DFS KUD-a ŠTUDENT MARIBOR
👉 KUD BELETINEC
👉 KUD ELIZABETA JALŽABET

📅 subota, 23.5.2026
📍 Arena Varaždin
🕖 18 sati

Dođite podržati našu djecu i uživati u programu koji su marljivo pripremali!

🎟️ Ulaznice: na ulazu, 1 h prije početka programa.
Cijena: 10 eura

Vidimo se! ❤️

Akademska folklorna skupina Študent
KUD "Elizabeta" Jalžabet
KUD Beletinec

Ovo su polaznici škole tambure u Centar tradicijske kulture Varaždin. Djeca koja marljivo rade i strpljivo slušaju (čitaj: podnose) sve moje riječi i zadaće.
U subotu u 18h održat će se cjelovečernji koncert dječjeg folklora povodom 80te godišnjice društva u Areni Varaždin. Nastupaju sve dječje skupine i gosti. Međutim, moje mlade tamburaše čeka prvi veliki koncert na kojem će odsvirati više od polovice ukupnog programa. Osim toga, neki od njih pokazat će vam što znaju na više od jednog instrumenta tj. izmjenjivat će se po dionicama. (pitajte me zašto)
Srdačno vas sve pozivam na koncert - dođite, poslušajte, uživajte!

Teachers who don't care cannot teach!
Učitelji kojima nije stalo ne mogu podučavati!

Ono kad nas je 6 od 9 jer dvoje ne može doći, a jedan član je ozlijedio ruku. Ja to jutro radim u drugoj županiji pa dojurim u zadnju minutu, al se onda samo pregrupiramo i nastup odradimo ko veliki!
Ponosna na moje školarce iz Centar tradicijske kulture Varaždin!

Postoji jedno pitanje na koje uvijek moram ponovo odgovarati i objašnjavati, a to je ono vječno "Čime se ti zapravo baviš?"
Možda ćete dobiti dio odgovora ako vam opišem prošlu nedjelju.
Već par godina radim s mladima iz POGLED - udruga za autizam , tamo smo s vremenom nekako prerasli u bend pod nazivom Ritam pogleda. Ekipa je super i još od rujna vježbali smo neke nove pjesme za nastup na humanitarnoj manifestaciji gdje su se prikupljala sredstva za udrugu.
Osim toga, moji tamburaši školarci iz Centar tradicijske kulture Varaždin također su imali pune ruke posla s novim materijalima, pjesmama, koreografijama i nastupima skroz od rujna do sad.
I tak se dogodilo da su se dva nastupa poklopila u istom danu.
Plan je bio jasan i sve je izgledalo dobro. Prvi nastup u Zg na velesajmu počinje oko 12:30h, a drugi, u Luminiju, u 16h. Nedjeljom je promet ok i planirala sam vratiti se iz Zg do 15:30h.
Makar ja znam važnost proba i naših redovitih susreta, i prevagu procesa, nastupi su ipak jako važan dio za sve nas. Izvođači žele pokazati što znaju, roditelji se vesele, svi smo zrihtani, vježbalo se dugo, publika plješće, ... Sav taj šušur i uzbuđenje itekako su potrebni.
Prvi, manji, problem javio se odmah ujutro. Htjela sam se, za promjenu, malo naspavati pa sam se ustala tek u 8h i počela s zadnjim pripremama. Isprintala sam rezervne note, posložila nošnje i to sve skroz opušteno jer znam da sam sve pripremila unaprijed kako bi dan protekao glatko.
Ili ipak nisam? Ne, bilo bi predobro. Taman prije polaska sam skužila da mi fali jedan dio opreme koji sam u žurbi dan prije ostavila na poslu. No dobro, stignem još do grada i u Zg sam taman oko 11:30h.
Možda.
U 11:22h, Buzin, skretanje za grad kraj Nove tv - sjedim u autu sa sve četri žmige. Propal mi je kuplung. Zovem redom, mehaničara, pogledovce, CTK i javljam stanje. Auto je natrpan opremom i instrumentima za prvi nastup, ali tu su i nošnja i tambure ( sve sekcije nastupaju i nema nas baš pa se međusobno pokrivamo po dionicama).
Ekipa na velesajmu je do grla u poslu, a osim toga tamo su s jednim autom i minibusom. Razmatraju da po mene pošalju minibus.
Mehaničar je spomenuo da se ipak mogu voziti makar mi kuplung ne radi. Tražila sam da mi objasni, ali nisam sigurna da se želim opet voziti po Zagrebu bez kuplunga. (Da, već mi se nekaj slično dogodilo prije par godina, ali onda sam nekak ipak uspijevala prebacivati brzine.)
Vrijeme teče, svi čekaju.
Pumpam kuplung, vozim se od semafora do semafora u drugoj i nekak dođem do kongresne dvorane. Parking je pun plavih tablica jer je događaj međunarodni s predstavnicima svih ambasada. Na brzinu objašnjavam zaštitaru o čemu se radi i on mi dozvoli da parkiram.
Dolazi ekipa i nosimo sve stvari i opremu u unutra. Idem ravno do tonca. On naravno nema pojma da mi dolazimo sa svim tim instrumentima. On ima samo tri mikrofona, a ja imam samo kratke kable. Trebala sam biti tam sat vremena prije nastupa da sve posložimo, a ja sam došla pred sam nastup. Na brzinu improviziramo. Svi su maksimalno susretljivi i puni razumijevanja.
Dok ja slažem sve po pozornici ide prekrasna najava (ne znam ko je pisal, ali hvala na svemu lijepome, baš ste nas nahvalili).
Tak dugo slažemo da voditeljice ponavljaju najavu.
Dvorana je ogromna, s razglasom smo improvizirali, ipak mi uspijevamo dati 30min skroz solidnog programa. Ne znam ima li u Hrvatskoj još koji bend u kojem sviraju samo mladi iz spektra autizma, ali ova moja ekipa je najbolja!
13h je i ja pokušavam smisliti način da stignem na vrijeme u Vž. Ekipa mi pomaže sve natovariti natrag u auto. Razmišljam čak i o vožnji, ali kuplung jedva da reagira usprkos pumpanju. Srećom, tamburaši su snalažljiva sorta, a ja nisam baš tolko neophodna, bude ih dosta.
Striček zaštitar jasno daje do znanja da se uskoro moram maknuti. Na kraju ipak zovem auto asistenciju koju imam preko police - operater veli da se čeka sat-dva i da moram doplatiti jer je nedjelja. S obzirom na sve ostale obaveze nemam baš nekog izbora. Pristajem i čekam. Javljam doma na čemu sam i još dok razgovaramo zove me šlep služba. Dolaze za 20min.
Mehaničar u Vž je dovoljno strpljiv i susretljiv pa mogu odmah auto dopelati k njemu. (Čovjek mi je na kraju ekspresno popravil auto i u pon na večer je već bilo sve zrihtano).
U Lumini sam došla pred kraj nastupa. Nisam mogla nikak pomoći, ali nije ni trebalo. Nije doduše sve bilo bez greške, ali to se niti ne traži. Nehotice sam svojim školarcima dala lekciju iz snalaženja i sviranja u ne baš idealnim situacijama.
I tak.
Nakon te nedjelje krenul je novi tjedan pun svega i svačega, uglavnom u sličnom tempu.
Evo, time se ja bavim!

Muziciranje nikad ne bi trebalo postati teret i izvor nelagode!
https://www.instagram.com/p/DO-ETaMlZWp/?img_index=6&igsh=bjdmcjhhcGh0dXgw

What things did you learn to accept as “normal” in the music world, when in reality it’s actually kinda toxic? The music world has normalized things that aren’t healthy, and often, they’re not even questioned. 🎺 Shaming mistakes instead of embracing learning. 🎶 Calling unpaid gigs “opportunities.” 🧠 Ignoring performance anxiety and mental health. 👤 Expecting musicians to sacrifice every part of themselves for their art. 🚪 Gatekeeping careers and styles of music. None of this is normal. None of this is sustainable. The truth? Musicians thrive when we have supportive teachers, fair pay, balanced lives, and communities that celebrate different paths in music. Let’s stop pretending these toxic “norms” are okay. Photos by the lovely @janellemalkie #trumpetsolo #solotrumpet #musicians #healthandwellness #musicianwellness #music #practice #brass #classicalmusic #orchestra #jazzband #mentalhealth #toxicenvironment #respect #growth