NannyDog- All4Dogs

Bobi 😍
Mali bebe...ridgeback
Štene od 5mj
Nažalost već ga je napao odvezani pas. Malo se prepao no život ide dalje 😊
Super stabilno pseto. Radimo na poslušnosti, fokusu tako da osim lijepog izgleda imamo i lijepo ponašanje.

ZAŠTO VEĆINA PASA NE PREFERIRA ENGLESKE I FRANCUSKE BULDOGE? 🤔

Ono što ljudi vide kao simpatično hroptanje ili frktanje, drugi pas može doživjeti kao prijetnju, upozorenje ili znak sukoba. A upravo takvi nesporazumi često su uzrok konflikata među psima.

Ovo je tema o kojoj se premalo priča, a u praksi je jako česta. Osim hroptanja, problem je i što mnogi brahiocefalični psi imaju vrlo "tvrde" poglede zbog velikih okruglih očiju, a direktan pogled je u psećem jeziku često neugodan ili prijeteći signal.
Nažalost ovo s ovim se često susrećem u radu sa psima pa ajmo malo pripremiti vlasnike engleskih, francuskih buldoga, bostonaca, mopsića...
Ali i ostale vlasnike, da ne bude moj pas mrzi francuze, engleze, bostonce 😅

Psi međusobno komuniciraju vrlo suptilno. Položaj tijela, izrazi lica, pokreti repa, način kretanja pa čak i zvukovi koje proizvode igraju važnu ulogu u tome kako ih drugi psi doživljavaju.

Kod brahiocefaličnih pasmina komunikacija je često otežana zbog njihove specifične anatomije.
Mnogi brahiocefalični psi tijekom kretanja, uzbuđenja ili čak običnog disanja proizvode glasne zvukove poput hroptanja, frktanja, hrkanja ili otežanog udisanja zraka. Iako ti zvukovi nisu namjerni i nemaju agresivno značenje, drugi psi ih ponekad mogu pogrešno protumačiti.

U psećem svijetu duboki glasovi, režanje, glasno izdisanje i napeto disanje često su povezani s nelagodom, upozorenjem ili mogućim sukobom. Zbog toga neki psi na brahiocefalične pse reagiraju s povećanim oprezom ili zauzimaju obrambeni stav prije nego što je došlo do stvarne komunikacije.

Dodatni problem predstavlja činjenica da mnogi brahiocefalični psi imaju ograničenu mimiku lica. Zbog kratke njuške, izraženih očiju i specifične građe glave drugim psima može biti teže očitati njihove signale smirivanja i prijateljske namjere.
Također, zbog otežanog disanja neki od njih prilaze drugim psima ukočenijim pokretima ili se teže okreću i koriste prirodne komunikacijske obrasce kojima psi inače izbjegavaju sukob.
Sve to može dovesti do nesporazuma.

Vlasnici često opisuju situacije u kojima njihov pas "nije napravio ništa", a ipak je došlo do negativne reakcije drugog psa. U mnogim slučajevima razlog nije agresija brahiocefaličnog psa, već pogrešna interpretacija njegovih zvukova, izgleda ili načina kretanja od strane drugog psa.

Naravno, nijedan napad nije moguće objasniti samo jednim faktorom. Na ponašanje uvijek utječu iskustva, temperament, socijalizacija i emocionalno stanje oba psa. Međutim, brahiocefalične pasmine zbog svojih anatomskih karakteristika češće ulaze u komunikacijske nesporazume s drugim psima.

Zbog toga je posebno važno pažljivo promatrati interakcije, omogućiti dovoljno prostora tijekom upoznavanja te poštovati znakove nelagode koje pokazuje bilo koji pas uključen u susret.

Ovaj pogled 😍

Wolf 😊

Eh, malo mi teško ovakve priče pričat al ajmo

Ima 9god, i vrlo je anksiozan. Ljudi ga obožavaju ali suživot je iscrpljujuć. Wolf je u zadnje dvije godine renovirao stan. Dakle ljudi doslovno ne znaju šta ih čeka kad dođu doma.

Anksioznost se često manifestira kroz stalno hodanje, kruženje ili nemogućnost opuštanja
pretjerano lajanje, cviljenje ili zavijanje
destruktivno ponašanje (uništavanje namještaja, vrata, zidova, predmeta)
pretjerano traženje aktivnosti i nemogućnost odmora
opsesivna ponašanja (lizanje, grickanje, repetitivni pokreti)
pojačana reaktivnost na zvukove, ljude ili druge pse,
teškoće koncentracije i učenja,
problemi sa spavanjem,
dahtanje, drhtanje, slinjenje ili ubrzan rad srca.
Pretjerano uzbuđenje kada nešto želi
nemogućnost nošenja s frustracijom i odgodom željene nagrade. Wolf nažalost sa sobom nosi 90% ovog ponašanja.

Kod nekih pasa anksioznost se razvija postupno tijekom godina. Vlasnici često primijete da pas postaje sve nemirniji, sve teže ostaje sam ili sve intenzivnije reagira na svakodnevne situacije. U težim slučajevima dolazi do ozbiljne destrukcije doma, samoozljeđivanja ili kroničnih probavnih problema.

S obzirom da svi već imaju svoj ritam koji je dobro uhodan nisam ih htjela previše remetit jer I to može dodatno izazvat probleme.
Odradili smo konzultacije, dobili su vježbe i savjet da stvari promjene za 30% da ne bude šok.
Vidit ćemo, držim fige.
Jer suživot s anksioznoću nikad nije lak.
Pas je često u stanju povišene pobuđenosti, teško se opušta i ne uspijeva „ugasiti” svoj živčani sustav. Vlasnici imaju osjećaj da pas stalno nešto traži, ne može mirno ležati, stalno prati događanja oko sebe ili lajanjem pokušava dobiti ono što želi.
Takav pas ne bira uništavati stvari zato što je zločest. Vrlo često uništavanje predmeta predstavlja pokušaj regulacije stresa, frustracije ili panike. Kauč, vrata, prozori pa čak i tuš-kabine ili dijelovi namještaja mogu postati žrtve emocionalnog stanja u kojem se pas nalazi.

Zašto nastaje anksioznost?
Nikad nije jedan faktor. I ne isplati se mozgat oko toga. Ono šta treba je šta prije uvažit simptome te psu pružit pomoć.

Nije pitanje samo kakav je pas.
Pitanje je i kakav je čovjek uz njega.
Ajmo realno.
Dobar vlasnik nije onaj koji tvrdi da ima savršenog psa.
Dobar vlasnik je onaj koji poznaje granice, potrebe i stvarnu prirodu svog psa.

U zadnje vrijeme svjedočimo tragedijama koje nas sve duboko potresu.
Nakon svakog takvog događaja društvene mreže postanu bojno polje.

“Kriv je vlasnik.”
“Kriv je pas.”
“Kriva je pasmina.”
“Da je bio odgojen, ne bi se dogodilo.”

A istina je, kao i uvijek kod živih bića, puno kompleksnija.

Kao netko tko radi sa psima, ali i živi s kujom koja nosi vlastite izazove, osjećam potrebu napisati nešto što možda neće stati u jedan komentar ni jednu crno-bijelu rečenicu.

Pas nije robot.
Nije ni “prazan papir”.

A nije ni unaprijed programirano čudovište.
Ponašanje psa nastaje kroz spoj: genetike, epigenetike, ranog razvoja, iskustava, odnosa s majkom, okoline, sposobnosti vlasnika da prepozna i vodi psa, te same osobnosti psa.
I mislim da upravo tu internet danas najviše griješi

— ljudi žele jednostavne odgovore za nešto što biologija nikad nije učinila jednostavnim.

Jer genetika postoji.

Kao što postoje psi prirodno stabilnijeg živčanog sustava, tako postoje i psi s većom reaktivnošću, većim plijenskim nagonom, većom osjetljivošću ili manjim pragom tolerancije.
To ne znači da je pas “rođen zao”.
Ali znači da ne kreću svi psi iz iste početne pozicije.
Neki psi će oprostiti deset grešaka vlasnika i ostati stabilni (ono kad čujete "moj pas trpi da ga mali psi grizu, da ga dijete jaše...") to je puka sreća tog vlasnika.

Drugi će zbog genetike, lošeg uzgoja ili slabijeg živčanog sustava imati puno uži prostor tolerancije.
I upravo zato poslušnost nije isto što i stabilnost.
Moja kuja je kod mene od svojeg 20. dana života.
Nije spašena iz horora, nije zlostavljana i nije “pokvarena odgojem”.
Ali nosi određenu dozu agresije i reaktivnosti u sebi.
Danas funkcioniramo odlično.
Položila je poslušnost, radila mantrailing, nosework, rally obedience i jedan je od poslušnijih pasa koje ćete sresti. S menom na tečajevima mirno leži i promatra ludonje koji laju, skaču, reže oko nje.
Ali ja i dalje vrlo dobro znam tko je ona. Znam kad je ipak ne povest sa sobom, kad je odmaknut od ludila.
I možda je baš to odgovorno vlasništvo — ne romantizirati psa, nego ga stvarno poznavati.

Neki psi nikad neće voljeti direktan upad u prostor.
Neki neće tolerirati bliski kontakt nepoznatih pasa.
Neki imaju niži prag tolerancije bez obzira na količinu rada.
Dobar vlasnik nije onaj koji tvrdi da je njegov pas “savršeno socijaliziran”. Savršen pas ne postoji.
Dobar vlasnik je onaj koji zna granice svog psa i odgovorno njima upravlja.

A onda dolazimo do epigenetike — teme o kojoj se premalo priča, a strašno je važna.
Nije bitno samo koje gene pas nosi, nego i kako ih život “uključi” ili “isključi”.

Kod kuja je to posebno važno.
Stres kuje tijekom graviditeta može utjecati na razvoj štenaca još prije nego se okote.
Kronični stres, strah, nesigurnost, loši uvjeti, hormonalni disbalans i konstantna napetost mogu utjecati na razvoj živčanog sustava štenaca.
Takvi štenci kasnije često pokazuju: veću reaktivnost, slabiju otpornost na stres, impulsivnost, slabiju regulaciju emocija, veću sklonost strahu ili agresiji.
Naravno, to nije presuda.
Ali jest faktor rizika.
Nakon okota dolazi još jedan ključan period — ponašanje majke prema štencima.
Prvih nekoliko tjedana života nevjerojatno su važni za razvoj mozga.
Stabilna majka često daje stabilnije štence.
Pretjerano nervozna, nesigurna ili konstantno stresirana majka može oblikovati nesigurnije leglo.
Zato odgovoran uzgoj nije samo “lijepi roditelji i papiri”.
Odgovoran uzgoj uključuje: stabilan karakter roditelja, zdravstvenu selekciju, dobru genetiku, kvalitetnu graviditetnu skrb, mirno i sigurno okruženje, te pravilnu ranu socijalizaciju.

Ali uz sve to — odgovornost vlasnika i dalje ostaje ogromna.
Ne možemo uvijek birati kakvog ćemo psa dobiti.
Ali možemo birati: hoćemo li ignorirati znakove, hoćemo li raditi na psu, hoćemo li tražiti pomoć, hoćemo li poštovati ograničenja psa, ili ćemo zbog vlastitog ega gurati psa preko njegovih mogućnosti, a ovo nažalost pre često susrećem na tečajevima.
Najopasnija kombinacija nije nužno “agresivan pas”.
Najopasnija kombinacija je nesvjestan vlasnik i pas koji ima potencijal napraviti ozbiljnu štetu.

Voljela bih da manje urlamo jedni na druge po internetu, a više učimo o psima.
Jer između: “kriv je samo vlasnik” i “kriv je samo pas” postoji cijela znanost.

Genetika.
Epigenetika.
Hormoni.
Razvoj mozga.
Stres.
Iskustva.
Emocije.
Rad.
Odgovornost.
Psi nisu crno-bijeli.
Zato ne bi trebali biti ni naši zaključci

Previše pametna da bi bila samo ukras

Puno pudlica u zadnje vrijeme imam u školi i ljudi su veoma izbezumljeni kad vide šta je došlo u paketu s tim čupavcem. Pa reko ajmo pojasniti s tim da o tome sam i na radiju govorila.

Pudla danas se često doživljava kao “ukrasni pas”, uglavnom zbog frizura i pojavljivanja na izložbama, ali njena prava priroda je potpuno drugačija. Pudle su izvorno uzgajane kao radni i lovački psi, posebno za donošenje divljači iz vode. Njihova inteligencija, izdržljivost i energija stoljećima su služile lovcima, a ne salonima za uljepšavanje.
Njihova gusta kovrčava dlaka nije nastala zbog estetike, nego kao zaštita od hladne vode. Čak su i prepoznatljive frizure nekada imale praktičnu svrhu — šišali su dijelove tijela kako bi se pas lakše kretao kroz vodu, dok su ostavljali dlaku oko zglobova i prsnog koša radi topline i zaštite.
Pudle spadaju među najinteligentnije pasmine pasa na svijetu. Uče nevjerojatno brzo, ali upravo zato traže stalnu mentalnu stimulaciju i kretanje. To nisu psi koji će biti zadovoljni kratkom šetnjom po kvartu i ostatkom dana na kauču ili u trgovačkom centru. Ako nemaju dovoljno aktivnosti, lako razviju frustraciju, nervozu ili destruktivno ponašanje.
Mnogi ljudi pogriješe kada uzmu pudlu samo zbog izgleda ili zato što se manje linja. Iza elegantnog izgleda krije se pravi sportski pas — snažan, brz, fokusiran i uvijek spreman za akciju. Pudlama trebaju duge šetnje, igra, trening, rad s ljudima i osjećaj svrhe. One vole prirodu, vodu, kretanje i zadatke.
Zato pudla nije modni dodatak niti pas za izloge i gradske šetnje po centrima. Ona je aktivan, inteligentan i radni pas kojem treba život ispunjen kretanjem, učenjem i stvarnim kontaktom s čovjekom.

DAJ ŠAPU
nije poslušnost.

Poslušnost nije trik: zašto “daj šapu” ne spada u trening poslušnosti
U svijetu rada sa psima često se miješaju pojmovi poslušnosti i trikova. Iako oboje uključuje učenje ponašanja, njihova svrha, primjena i važnost u svakodnevnom životu psa potpuno su različiti. Kao profesionalci, važno je da vlasnicima jasno objasnimo razliku.
Trening poslušnosti temelji se na funkcionalnoj komunikaciji između psa i vodiča. Cilj nije da pas izvodi simpatične radnje na zahtjev, već da razumije pravila života s ljudima, razvije samokontrolu i pouzdano reagira u različitim situacijama. Poslušnost podrazumijeva ponašanja koja imaju stvarnu vrijednost u svakodnevici: dolazak na poziv, hodanje na opuštenom povodniku, čekanje, ostajanje na mjestu, ignoriranje distrakcija, kontrolu impulsa i sposobnost fokusiranja na vodiča čak i u izazovnim uvjetima.
S druge strane, trikovi poput “daj šapu”, okretanja, skakanja ili “glumljenja mrtvog” služe prvenstveno zabavi i mentalnoj stimulaciji. Oni mogu biti odličan način za jačanje odnosa između psa i vlasnika, podizanje samopouzdanja psa i dodatnu mentalnu aktivaciju, ali ne predstavljaju temelj odgoja niti stvarne poslušnosti.
Problem nastaje kada vlasnici vjeruju da pas koji zna nekoliko trikova automatski ima dobar odgoj. Pas koji daje šapu, a pritom vuče na povodniku, ne dolazi na poziv ili ne zna ostati miran u prisutnosti drugih pasa, nije poslušan pas — on samo zna trikove.
Prava poslušnost vidi se u svakodnevnim situacijama. U sposobnosti psa da ostane smiren kada zazvoni zvono, da ne reagira impulzivno na svaki podražaj iz okoline i da vlasnik može sigurno i opušteno živjeti s njim. Upravo zato kvalitetan trening poslušnosti nije usmjeren na “performans”, nego na stabilnost ponašanja i izgradnju jasne komunikacije.
Naravno, trikovi imaju svoje mjesto u radu sa psima i mogu biti izvrstan dodatak treningu. Međutim, važno je razlikovati zabavne vještine od stvarne poslušnosti. Pas koji zna dati šapu može biti zabavan. Pas koji zna kontrolirati svoje ponašanje je odgojen i siguran partner u svakodnevnom životu.
Profesionalni pristup dresuri podrazumijeva upravo to — graditi funkcionalnog, stabilnog i pouzdanog psa, a ne samo psa koji izvodi trikove za publiku.

Boss 😀

Pit bullić 😊 pitić...kako želite.
Malo osvježenje nakon svih ovih loših vjesti zadnjih dana - opasne pasmine.
Neću ulazit u temu samo eto nije sve crno na bijelo.

Uglavnom, Boss 😁
Već poznato s njima...ogromno uzbuđenje. I kući ne voli baš ostajat sam pa plače. Da da, ovi glavonja je mala tratinčica.
Divan je, nije pretjerano fan maženja s nepoznatima i to je ok. Voli druge pse, voli se igrat.

Al baš je divan

Chloe 🥰
Mala slatka pametnica. Curica stara 9mj. Malo plaha ali vrlo druželjubljiva, vesela. Vlasnica ima želju da Chloe ima osnovni bon ton lako to jednoj pudlici/damici priliči 🧚‍♀️
S obzirom da je mala pametnica, neće bit problema 😊

Ova lipota 🥰
Buddy se zove. Ima 7mj.
Mix bordera i nekog ovčarića, divota a?
I jest divota ko zna šta očekivat. A to je hrpa energije ali i ogromna količina inteligencije.
Mali je toliko dobročudan, toliko druželjubljiv da te srce boli 😊
Vlasnik je fala bogu aktivan tako da je malcu upala, kako bi se reklo sikira u med. Plus šta ima strpljenja i volju za rad s njim.
Tako da se baš veselim treninzima s njih dvoje 😁