NeuroSplit - volontiranje

Jučer, 16.3., članovi sekcije su prolaznicima u TC Joker mjerili tlak. Odaziv je bio iznimno velik, atmosfera ugodna, a naši su volonteri strpljivo odgovarali na sva pitanja posjetioca. Zahvaljujemo se TC Joker na suradnji, svim posjetiocima koji su se priključili akciji, a posebno našim volonterima bez kojih ova akcija ne bi bila uspješna.

26.2., utorak, naši članovi sekcije Volontiranje su naučili na radionici šivanja kako zbrinuti ranu te kako koristit osnovne i napredne vrste šavova kao što su madrac, povratni i neprekinuti šav.
Hvala našim voditeljima radionica dr. Mustapiću i dr. Boban te se vidimo na idućoj radionici.

11.6.-17.6.2018. – TJEDAN SVJESNOSTI O DIJABETESU

Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.

Znaci šećerne bolesti su:
• često mokrenje (poliurija)
• umor
• slabost
• žeđ
• mršavljenje

Tipovi šećerne bolesti:
Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

Tip 1 šećerne bolesti

Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin. Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom. Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih. Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan, i može uključivati sljedeće simptome i znakove:
• učestalo mokrenje
• prekomjernu žeđ i suhoću usta
• izraziti umor/nedostatak energije
• stalnu glad
• nagli gubitak težine
• smetnje vida
• ponavljane infekcije

Tip 2 šećerne bolesti

Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu. Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

11.6.-17.6.2018. – TJEDAN ZDRAVLJA MUŠKARACA

Svake godine, od 11. do 17. lipnja, svijet obilježava Tjedan zdravlja muškaraca. Tada se podiže svjesnost o zdravstvenim problemima koji mogu utjecati na muškarce te ih se potiče da poduzmu nešto u vezi istih.

Ove je godine fokus na dijabetesu kod muškaraca. To je bolest koja se u muškaraca pojavljuje češće nego kod žena i veća je vjerojatnost da će se muškarci razviti komplikacije dijabetesa. To znači da muškarci imaju veću vjerojatnost za amputacije, a u najgorim slučajevima umiru više od žena.

Iako je dosta toga učinjeno u dijagnozi i borbi protiv dijabetesa, svjesnost o bolesti je najvažnija stvar. Što je više ljudi svjesno dijabetesa, to je vjerojatnije da će napraviti zdrave promjene u životu i zaustaviti ili odgoditi pojavu dijabetesa.

Svake godine „Tjedan zdravlja muškaraca“ postaje sve veći i poznatiji, pa ako ste muškarac koji želi više, ili žena koja želi obavijestiti čovjeka kojeg volite, onda širite riječ dalje! Što „Tjedan zdravlja muškaraca“ postaje poznatiji, više ljudi osjeća da je u redu razgovarati o svojim zdravstvenim problemima, a ne ih samo gurati na stranu i ignorirati zdravstvene probleme!

15.5.-21.5.2018. – TJEDAN SVJESNOSTI O GLUHIMA

Gubitak sluha se može podijeliti u konduktivni (provodni), senzorineuralni ili oboje (miješani).

Provodni gubitak sluha nastaje uslijed promjena vanjskog zvukovoda, bubnjića ili srednjeg uha. Ove promjene sprječavaju učinkovito provođenje zvuka do unutarnjeg uha.

Senzorineuralni gubitak sluha je posljedica promjena ili unutarnjeg uha (senzorni) ili slušnog moždanog živca (neuralni). Ova je razlika važna, jer je senzorni gubitak sluha nekad reverzibilan, a rijetko je opasan po život. Neuralni gubitak sluha se rijetko oporavlja a može biti uzrokovan potencijalno po život opasnim tumorom mozga–obično tumorom cerebelopontinog kuta.

Uzroke gubitka sluha treba liječiti. Primjenu ototoksičnih lijekova treba prekinuti, ili dozu treba smanjiti, osim kad težina liječene bolesti (obično raka ili teške infekcije) nije takva da je opasnost od dodatnog gubitka sluha prihvatljiva. Mnogi uzroci gubitka sluha su neizlječivi. Liječenje obuhvaća nošenje slušnih aparata, te, kod teškog gubitka sluha, ugradnju umjetne pužnice.

Osobe s teškim gubitkom sluha mogu komunicirati čitanjem s usana, znakovnim jezikom ili i na jedan i na drugi način, bilo uz ugrađenu pužnicu, ili da je to primarni način komunikacije.

”Gluhoća je – iz “vanjske” perspektive – jedan od najtežih invaliditeta, golema nesreća koja čovjeka izbacuje iz ljudskog društva, čini ga izgubljenim osamljenikom. Pogled na gluhoću “iznutra” – očima emancipiranih gluhih- sasvim je drugačiji: Gluhoća nije invalidnost već različitost. Gluhi čovjek može sve – samo ne može čuti. Život bez sluha može biti, i često jest, jednako vrijedna životna varijanta. Gluhi žive i raduju se životu, školuju se i do najviših stupnjeva, rade praktički u svim zanimanjima, žene se, odgajaju djecu… Gluhi nisu nesretni. Njihovo doživljavanje svijeta je drugačije, ali ne siromašnije. Oni nisu osamljeni, ponosni su i sretni kao pripadnici zajednice gluhih koja ima svoj jezik (znakovni jezik) i svoju kulturu.

18.5.2018. – DAN SVJESNOSTI O OZLJEDAMA KRALJEŽNIČNE MOŽDINE

Kralježnična moždina je produžetak mozga i sastoji se od debelog snopa živaca. Živci nose poruke iz našeg mozga do ostatka našeg tijela. Te poruke pomažu nam da pomičemo svoje tijelo, osjećamo dodir i kontroliramo vitalne funkcije poput disanja, krvnog tlaka, kontrola mokraćnog mjehura i crijeva. Kada je leđna moždina oštećena, komunikacija između našeg mozga i ostatka našeg tijela je poremećena, što rezultira gubitkom mogućnosti kretanja i osjeta ispod razine ozljede te kontrole nad tjelesnim funkcijama.
Utjecaj oštećenja ovisi o tome gdje je leđna moždina ozlijeđena. Ako se ozljeda nalazi u vratnom ili prsnom dijelu (gornja kralježnica), može doći do gubitka upotrebe ruku i nogu, a može utjecati i na disanje. Niže ozljede kralježnične moždine mogu utjecati na upotrebu nogu i kontrolu želuca, mjehura i crijeva.
Ozljede kralježnice i mogućnosti liječenja i dalje se istražuju, a u nekim je slučajevima (ovisno o ozljedi) moguće vratiti mogućnost korištenja udova , iako je ozljeda kralježnične moždine obično doživotna ozljeda.

17.5.2018. – SVJETSKI DAN HIPERTENZIJE

Arterijska hipertenzija jest kronična bolest pri kojoj je krvni tlak u arterijama povišen. Uslijed ovog povišenja, a kako bi se održao normalni protok krvi kroz krvne žile, potreban je snažniji rad srca. Hipertenzijom se smatra stanje kod kojega su vrijednosti krvnog tlaka trajno na razini iznad 140/90 mmHg.

Pojam hipertenzija u se najčešće koristi kada se govori o arterijskoj hipertenziji, stanje povišenog krvnog tlaka u arterijama sustavnog krvotoka, iako hipertenzija može označavati i npr. povišenje krvnog tlaka u plućnom krvotoku (plućna hipertenzija) ili u sustavu portalnog krvotoka (portalna hipertenzija).

U primarnu hipertenziju spada oko 90–95% slučajeva, što znači da je do povišenja krvnog tlaka došlo bez jasne podležeće bolesti. Preostalih 5–10% slučajeva, koji nastaju kao posljedica bolesti bubrega, arterija, srca ili endokrinog sustava smatra se sekundarnom hipertenzijom.

Hipertenzija predstavlja glavni čimbenik rizika za razvoj moždanog udara, infarkta miokarda, zatajenja srca, aneurizme arterija i nekih oblika kroničnog oštećenja bubrega. Čak je i umjereno povišenje krvnog tlaka povezano sa skraćenim očekivanim trajanjem života.

Promjene u načinu prehrane i načinu života mogu pomoći pri nadzoru nad vrijednostima krvnog tlaka i umanjiti opasnost od s njime povezanih komplikacija. Međutim, u bolesnika kod kojih su navedene promjene neučinkovite ili nedovoljne, potrebno je liječenje lijekovima.

14.5.-20.5.2018. – TJEDAN SVJESNOSTI O MENTALNOM ZDRAVLJU

Ovogodišnji tjedan svjesnosti o mentalnom zdravlju usmjeren je na stres. Istraživanja su pokazala da 16 milijuna ljudi svake godine doživljava probleme vezane uz mentalno zdravlje, a stres je ključni čimbenik u tome.

Koraci koje možete poduzeti kada osjećate da ste pod stresom:

1. Shvatite u kojim trenucima stres uzrokuje probleme
• Pokušajte uspostaviti vezu između umora ili boli i pritisaka u životu s kojima se suočavate
• Pazite na fizička upozorenja poput napetih mišića, pretjeranog umora, glavobolja ili migrene

2. Utvrdite uzroke stresa
• Pokušajte utvrditi temeljne uzroke
• Razvrstajte moguće razloge Vašeg stresa u tri kategorije: 1) one s praktičnim rješenjem 2) one koji će postati bolji s vremenom 3) one koje ne možete učiniti ništa u vezi njih
• Pokušajte ne brinuti o onima u drugoj i trećoj skupini

3. Osvrnite se na svoj način života
• Preuzimate li previše odgovornosti na sebe?
• Postoje li stvari koje radite, a koje bi netko drugi mogao raditi?
• Možete li raditi stvari na ležerniji način?
• S obzirom na odgovore na prethodna pitanja, možda ćete morati posložiti prioritete i organizirati svoj život na drugačiji način
• Ovo će Vam pomoći u oslobađanju pritiska do kojeg može doći od pokušaja da sve odjednom učinite

4. Tjelovježba
• Pokušajte integrirati tjelovježbu u svoj način života jer može biti vrlo učinkovita u ublažavanju stresa
• Čak i izlazak na svježi zrak i lagana tjelovježba, kao što je šetnja do trgovine, može pomoći

5. Odvojite vrijeme za odmor i opuštanje
• Potrebno je održavati ravnotežu između odgovornosti prema drugima i odgovornosti prema sebi
• Odmor i opuštanje su jako bitni za mentalno zdravlje
• Obraćajte pažnju na misli i osjećaje na način koji povećava našu sposobnost upravljanja teškim situacijama i mudar izbor u istima
• Istraživanje je pokazalo da su se kod ljudi na ovaj način smanjili učinci stresa, anksioznosti i srodnih problema kao što su nesanica, slaba koncentracija i loša raspoloženja

6. Miran san
• Stres jako utječe na kvalitetu spavanja
• Možete li promijeniti svoju okolinu kako biste poboljšali svoj san?
• Možete li napraviti male promjene u životnom stilu koje bi Vam pomogle da dobijete miran san?

7. Nemojte biti previše strogi prema sebi
• Sjetite se da je loš dan univerzalno ljudsko iskustvo i da svatko može imati loš dan
• Kada postanete kritični prema sebi i svojim postupcima i pogreškama, pokušajte oprostiti sebi za učinjeno
• Ako ste posrnuli ili podbacili u nečemu, nemojte razmišljati o tome u nedogled
• Budite sebi najbolji prijatelj: budite ljubazni i budite sami sebi podrška
• Uzmite nekoliko minuta svaki dan kako biste bili zahvalni i voljeli sebe

13.5.-19.5.2018. – TJEDAN SVJESNOSTI O ALERGIJAMA NA HRANU

Alergija na hranu je pojačani imunološki odgovor na određenu vrstu hrane, tj. prehrambene bjelančevine.
Probava sprječava pojavu simptoma alergije na hranu u većine odraslih osoba. Gotovo svaka hrana ili dodatak hrani može izazvati alergiju, ali najčešći okidač u dojenčadi i mlađe djece su mlijeko, soja, jaja, kikiriki i pšenica, dok su to u starije djece i odraslih orasi i morska hrana.
Ljudi s alergijama na hranu mogu izrazito jako reagirati na uzimanje pa i najmanje količine određene hrane. Mogu se osuti po cijelom tijelu, osjetiti kako im grlo otiče i zatvara se te mogu imati poteškoće pri disanju. Nagli pad krvnog tlaka može dovesti do omaglice i nesvjestice. To stanje, opasno po život, naziva se anafilaksija.
Ako se sumnja na reakciju na hranu, korelacija simptoma na hranu se procjenjuje kožnim testovima ili IgE–specifičnim RAST–om. Pozitivan test ne dokazuje alergiju, ali negativan je isključuje. Ako je kožni test pozitivan, ta se hrana isključuje iz prehrane, a ako se simptomi poboljšavaju bolesnik ponovno uzima tu vrstu hrane (dvostruko slijepi pokus) kako bi se utvrdilo da li se simptomi ponovno javljaju.

12.5.2018. – SVJETSKI DAN SVJESNOSTI O FIBROMIALGIJI

Fibromialgija je često vanzglobno stanje nepoznate etiologije, karakterizirano dubokim bolovima, osjetljivošću i zakočenjem mišića, tetivnih pripoja i susjednih mekih tkiva.
Uzrok fibromialgije je nepoznat, ali joj pogoduju poremećaji 4. faze sna kao i emocionalni stres, a pokrenuti je mogu virusne i druge sistemske infekcije (npr. Lymeska borelioza).

Bol i ukočenost (fibromialgija) mogu se javiti u cijelom tijelu ili mogu biti ograničeni na određenom području, kao što je to kod sindroma miofascijalne boli. Fibromialgija u cijelom tijelu je češća u žena nego u muškaraca.

Kriterij za dijagnosticiranje fibromijalgije, ustanovljen od American College of Rheumatology (ACR) 1990. godine, uključuje anamnezu difuznih bolova u sva četiri kvadranta tijela najmanje tri mjeseca, pri čemu bolovi trebaju biti s obje strane tijela, iznad i ispod pasa te u aksijalnom kosturu (vratna kralježnica ili prednja strana prsiju ili torakalna kralježnica ili križa). Drugi kriterij je bol na palpaciju bar 11 od 18 određenih osjetljivih točaka. Pritisak treba biti oko 4 kg, a palpacija mora izazvati bol. Novi dijagnostički kriteriji iz 2010. godine fokusiraju se na bolove i simptome kao što su problemi spavanja, problemi s jasnim razmišljanjem i umor.

Ne postoji lijek za fibromijalgiju, a najbolji tretmani kombinacija su lijekova i promjena načina života kako bi se poboljšala kvaliteta života.

1.5.-7.5.2018. TJEDAN SVJESNOSTI O VIRUSNOM MENINGITISU

ŠTO JE VIRUSNI MENINGITIS?

Virusni meningitis je infekcija koja uzrokuje upalu moždanih ovojnica koje okružuju mozak i leđnu moždinu. Virusni meningitis je češći od bakterijskog meningitisa i rijetko je životno ugrožavajući. Većina ljudi se jako dobro oporavi, ali za neke oporavak može biti spor i dugotrajan. Često nije moguće utvrditi specifični virusni uzrok. Mnogi različiti virusi mogu uzrokovati meningitis; najčešće su to enterovirusi.

ŠTO UZROKUJE VIRUSNI MENINGITIS?

Ovi virusi žive u crijevima i obično mogu uzrokovati prehlade, upale grla, želučane probleme i proljev. Rijetko se ti virusi šire kroz tijelo do moždanih ovojnica gdje mogu izazvati meningitis. Ostali virusi koji uzrokuju meningitis uključuju zaušnjake i ospice. Cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole dostupno je kao dio rutinskog programa imunizacije kako bi se spriječio meningitis uzrokovan zaušnjama i ospicama. Mollaretov meningitis je rekurentni oblik meningitisa - rijetko stanje za koju se vjeruje da je uzrokovano u mnogim slučajevima infekcijom s članom virusa herpesa.

Virusni meningitis može utjecati na bilo koju dobnu skupinu, ali je najčešća kod male djece jer njihov imunološki sustav nije potpuno razvijen. Virusi također mogu uzrokovati upalu samog mozga, stanja zvanog encefalitis. Riječ je o vrlo teškom stanju, koje ponekad rezultira teškim oštećenjem mozga.

KAKO SE LIJEČI VIRUSNI MENINGITIS?

Ne postoji specifičan tretman za većinu slučajeva virusnog meningitisa. Pacijenti trebaju unositi dovoljno tekućine, po potrebi uzimati lijekove protiv bolova i odmarati kako bi se oporavili.

JE LI VIRUSNI MENINGITIS ZARAZAN?

Virusni meningitis se općenito ne smatra zaraznim; stoga kontakt s nekim tko ima bolest ne povećava rizik od bolesti drugima. Iako se virusi šire od osobe do osobe, povezani slučajevi virusnog meningitisa su iznimno neuobičajeni, a gotovo svi slučajevi javljaju se pojedinačno.

ŠTO SE DOGAĐA NAKON VIRUSNOG MENINGITISA?

Većina ljudi će se dobro oporaviti od virusnog meningitisa, bez dugotrajnih posljedica. Međutim, neki će ljudi ostati s nizom problema, koji mogu biti toliko ozbiljni da uzrokuju stalni invaliditet. Većinom su to oštećenja na različitim područjima mozga. Iako posljedice virusnog meningitisa nisu obično teške kao one kod bakterijskog meningitisa, one ipak mogu biti dugotrajne.

Najčešće posljedice virusnog meningitisa su:
• iscrpljenost
• glavobolje
• gubitak pamćenja
• anksioznost
• depresija
• vrtoglavica / problemi s ravnotežom
• poteškoće s sluhom

KAKO SE RAZVIJA VIRUSNI MENINGITIS?

Ponekad virusi mogu poraziti imunološku obranu tijela i uzrokovati infekciju. Ako se to dogodi, virus se može širiti tijelom do moždanih ovojnica i uzrokovati meningitis. Kada virus zarazi moždane ovojnice, malene krvne žile u ovojnicama se oštete. To omogućava virusu da probije i zarazi cerebrospinalnu tekućinu. Moždane ovojnice postaju upaljene i pritisak oko mozga može uzrokovati oštećenje živaca. Tlak na mozgu može uzrokovati specifične simptome povezane s meningitisom kao što su:
• teška glavobolja
• fotofobija (osjetljivost na svjetlost)
• ukočenost vrata
• mučnina i povraćanje
• zbunjenost i pospanost
• gubitak svijesti
• konvulzije

Mnogi će ljudi doživjeti samo simptome slične gripi i nikada neće biti dijagnosticirani virusnim meningitisom. Za druge, simptomi mogu biti ozbiljniji i mogu biti hospitalizirani sa sumnjom na bakterijski meningitis. U bolnici se mogu provesti različiti testovi kako bi se potvrdila vrsta meningitisa i započelo liječenje u skladu s tim. Jedna od glavnih testova je lumbalna punkcija. To omogućuje liječniku da brzo dijagnosticira meningitis analizom cerebrospinalne tekućine oko moždanih ovojnica.
Bez obzira na posljedice, blage ili teške, virusni meningitis može zauvijek promijeniti život osobe. Godine 2012. „Meningitis Now“ proveo je istraživanje virusnog meningitisa na više od 450 ljudi. Rezultati su pokazali pravi učinak bolesti, nedostatak podrške i informacija dostupnih od zdravstvenih djelatnika i potreba za podizanjem svijesti o bolesti. Također je pomogao razumjeti najbolje načine na koje možemo ponuditi pomoć i podršku nakon virusnog meningitisa.

23.4.-29.4.2018. SVJETSKI TJEDAN CIJEPLJENJA

Glavna poruka Svjetskog tjedna imunizacije jest da je imunizacija svakog djeteta važna za sprječavanje bolesti i zaštitu života. Slogan - Spriječiti. Zaštititi. Cijepiti. - nosi ovu poruku preko cijeloga svijeta.
Tema cijepljenja će ove godine biti razrađena kroz materijale i aktivnosti usmjerene na sljedeće ključne poruke:
• Cjepiva rade na zaštiti ljudi svih dobi od potencijalno opasnih bolesti.
• Cijepljenje je individualno pravo i zajednička odgovornost.
• Svaka osoba zaslužuje biti zaštićena od bolesti koje se mogu spriječiti cjepivima i igra vitalnu ulogu u zaštiti drugih odabirom cijepljenja.
• Kada su svi pojedinci (koji mogu biti cijepljeni) cijepljeni, oni koji se ne mogu cijepiti također su zaštićeni imunitetom cijelog društva.
• Posavjetujte se sa svojim liječnikom i provjerite podatke o imunizaciji vaše obitelji kako biste bili sigurni da ste svi u potpunosti zaštićeni.
• Lažne informacije mogu utjecati na izbore i ugroziti živote. Čitajte samo informacije i činjenice koje su utemeljene na dokazima o cjepivima.
• Zdravstveni djelatnici su najvjerodostojniji izvor informacija o cjepivima za svoje pacijente.
• Podizanje svijesti o cjepivima spašava živote.
• Ravnopravan pristup imunizaciji je pravo svakog pojedinca i zajednice.
• Zaštitom zdravlja imunizacija nam pomaže postići ciljeve održivog razvoja.