Dragodid

16. ljetna baštinska škola Petrebišća 2026. je iza nas! Od 25. srpnja do 2. kolovoza u Petrebišćima na Učki okupili su se studenti i mladi profesionalci iz različitih zemalja, a tjedan smo proveli radeći s kamenom.

Na poligonu su vježbali različite tehnike suhozidne gradnje: duplicu, unjulicu, nepravo svođenje i pokrivanje krova pločama. Na samom lokalitetu radili su na obnovi seoskih potpornih zidova te suhozidne zmije, a u jednoj od kućica izradili su i osnovni drveni namještaj: krevete, stol i klupu.

Radionice su pratile večernje prezentacije i razgovori, a kroz vođene šetnje upoznali smo sudionike s prirodnim i kulturnim kontekstom Petrebišća. I ove godine škola je organizirana kao kamp s minimalnim utjecajem na okoliš: spavanje u šatorima, rad na otvorenom, uglavnom vegetarijanska hrana, voda osigurana u suradnji s lokalnom komunalnom službom, solarni paneli za struju te kompostiranje i reciklaža otpada.

Škola je kao i svake godine provedena uz veliku podršku Park prirode Učka i Općina Mošćenička Draga.

Bilo nam je divno u grčkom Epiru!

Boulouki nas je ugostio u svojoj Školi za istraživanje i obrazovanje o tradicionalnoj i održivoj gradnji u planinskom selu Frasta, a bilo nam je posebno drago doprinijeti programu našim trojcem: Anom, Barbarom i Dujom koji su vodili suhozidni dio programa.

Ova vrijedna suradnja je bila moguća zahvaljujući projektu "Enhancing Cultural Heritage Skills Across Europe - ECHOES", koji provodimo s Bouloukijem iz Grčke i The Dry Stone Wall Association of Ireland iz Irske.

Projekt je posvećen očuvanju, unapređenju i promicanju europske kulturne raznolikosti i baštine, a sufinancira ga Europska unija u okviru programa Kreativna Europa, kao i Ured za udruge Vlade RH, te Ministarstvo kulture i medija RH.

Od 1. do 10. svibnja malo sardinsko selo Semestene, u povijesnoj regiji Meilogu, bio je domaćin drugog izdanja manifestacije Krastu Mastru - Saperi ed esperienze nei luoghi della pietra a secco („Znanje i iskustvo na mjestima suhozida“).

Ovogodišnja radionica ugostila je polaznike iz Italije, Cipra, Grčke, Poljske, Nizozemske i Hrvatske. Foghiles je kao domaćin zamislio terenski rad kao nastavak radova započetih 2025. godine na zajedničkom zemljištu nedaleko od samog sela. Zid od 30 metara podijeljen je u četiri segmenta, od kojih je svaki vodio jedan mastru odnosno meštar. Redom su to bili Matteo Marangoon iz Novare, Serena Cattaneo iz Lombardije, Vas Petropoulou Panayiotou s Cipra te Duje Mikelić iz Hrvatske. Svaki od meštara imao je najmanje po dvoje volontera koji su se iz dana u dan rotirali.

Rezultat je prekrasan, ali istodobno i neobičan zid koji izmjenjuje različite stilove i pristupe gradnji – od brzog ciparskog do preciznog lombardijskog. Polaznici su također imali priliku upoznati se s alatima za klesanje i njima se koristiti, osobito pri izgradnji stepenica i niskih klupčica u hladu.

Krastu Mastru nije zamišljen samo kao radionica, već kao prostor učenja, istraživanja i razmjene iskustava. Naziv objedinjuje dvije sardinske riječi: krastu, koja označava kamen, stijenu ili gromadu, i mastru, što znači majstor/meštar nekog zanata ili vještine. Zajedno se izraz može razumjeti kao „majstor od kamena“ - kamena koji nas vodi i uči kako čitati krajolik.

Tako je dnevni program bio proveden na terenu, dok je večernji dio programa bio zamišljen kao edukativni. Svakodnevno su se održavala predavanja u lokalnom kulturnom centru, a sve je zaključeno velikom razmjenom suhozidnog znanja i iskustava tijekom zajedničke večere.

U središtu programa upravo je uvjerenje da su suhozidi mnogo više od funkcionalnih struktura. Diljem Sardinije i šireg Mediterana oni predstavljaju generacijama prenošeno znanje o geologiji, poljoprivredi, vodi, klimi i pažljivom gospodarenju prostorom. Gradnja bez vezivnog materijala zahtijeva duboko razumijevanje svojstava kamena: kako pojedine komade postaviti, uravnotežiti i međusobno povezati kako bi nastala konstrukcija koja je istodobno stabilna i prilagodljiva. Razmjena znanja i različitih pristupa ovoj problematici diljem Sredozemlja jedan je od glavnih ciljeva udruge Foghiles, na čelu s Antonijem i Jean.

Prvenstveno im na toj ideji i njezinoj realizaciji, a potom i na prijateljskom gostoprimstvu, od srca hvala. Nadamo se da će udruge Foghiles i Dragodid i u nadolazećim godinama nastaviti njegovati svoj bratski odnos te zajedničku ideju održive i inkluzivne suhozidne prakse.

REPORTAŽA: Punoljetno izdanje Festivala levande!

Kao i prethodnih, tako smo i ove godine sudjelovali na 18. Festivalu levande koji se odvio u Velom Grablju na otoku Hvaru, na prvi vikend mjeseca srpnja, u organizaciji Udruga Pjover.

Iako je festival službeno započeo na petak 3.7., članovi Dragodida za Velo Grablje zaputili su se već dan prije kako bi pomogli u pripremama, logistici i uređenju okoliša.

U petak ujutro započela je tradicionalna žetva na poljima lavande na pjover iznad Velog Grablja. Tamo su posjetitelji imali priliku svjedočiti tradicionalnoj berbi lavande uz koju smo održali radionicu gradnje suhozida. Svatko je imao priliku okušati se u tehnici suhozida, a radionicu su pohađala djeca i odrasli. Sagradili smo zid/jerulu kraj križa na pjover.

Nakon radionice, svoj angažman nastavili smo u Staroj pošti i Uljari gdje smo dočekivali goste i davali informacije o tradicionalnoj proizvodnji lavandinog ulja te suhozidnoj baštini. U programu tijekom dana posjetitelji su mogli kupiti različite proizvode od lavande te okusiti raznovrsnu ponudu domaćih jela.

Slušali smo predavanje Ive Zaninovića Grandeta o 20. obljetnici osnutka Pjovera uz otvorenu izložbu fotografija Milana Pavića.
Večer smo završili uživajući u kazališnoj predstavi „Gostioničarka Mirandolina“ te u glazbi „DJ Music Selector“.

U subotu je održana radionica keramike za djecu te prezentacija destilacije lavandinog ulja u destileriji. Navečer su Stanislav Stambuk i Marko Vučetić održali predavanje, gledali smo Folklorno društvo Šaltin te prisustvovali predstavljanju knjige Ivana Cvitanića. Večer je završila koncertom grupe Meritas, Jelene Rudan i DJ „Goldfinch“.

Radionica, druženje i cjelokupni dojmovi su nam odlični i već se veselimo sljedećem Festivalu levande!

Foto: arhiva Pjovera, iz zraka Duje Vrandečić, ostale Borna Obranović

REPORTAŽA: Radionica obnove suhozida oko lokvi kod Osora #3
8. - 10. kolovoza 2026.

Treća radna akcija obnove suhozida oko dvije lokve u blizini Osora – Dobre lokve i Dobrog kalca – i zasigurno ne posljednja, s obzirom na sizifovsku narav ovog posla i volju lokalnih udruga koje kontinuirano rade na obnovi prirode i kulturne baštine na ovom području.

Tempiranje suhozidne radionice usred kolovoza i toplinskih valova nije neobično kad se sjetimo da se radi o suhozidima lokvi koje veći dio godine slabo dostupne zbog višeg vodostaja. Zanimljivo je bilo vidjeti da, dok iz Dunava zbog suše izviruju ostaci mamuta i davno potopljenih brodova, razine rijeke Po drastično su niske, Dobra lokva čuva vodu i opravdava svoju povijesnu funkciju glavne lokve Osora.

Sva posječena vegetacija od pred godinu i pol vratila se u punoj snazi, prekrila glavni mul lokve (na kojem će Društvo Naša djeca nastaviti raditi s jednom inženjerskom firmom) i dijelove obodnih suhozida. Usporedno je u tijeku čišćenje vegetacije, također dio ovog projekta, što je također dio spomenutog projekta, koju su obavili djelatnici Komunalnih usluga Cres-Lošinj.

Srećom, uz volontere udruge Dragodid bili su tu i braća Nikola i Branko Rebrović iz Beleja, koji su držali tempo i kvalitetu. Na Dobroj lokvi radilo se na dvije fronte – na provali visokoj dva, širokoj tri metra, i duplici duljine 2 metra i širine metar i pol.

Zadovoljni postignutim i nezadovoljni što nismo mogli dovršiti drugu provalu (koja je još ostala u vodi), skupina se prebacila na Dobri kalac i obodni suhozid te lokve, koja je puno više presušila i omogućila rad bez gumenih čizama, za razliku od prethodnih radionica. U večernjim i jutarnjim satima radilo se na dogradnji dviju duplica, koje su se površinski odronile vjerojatno zbog divljači koja ih preskače, ali i zbog zuba vremena, što se vidjelo po nagibu duplica prema lokvi, stvoren nakupljenim tlom iza njih koji je stvarao pritisak na zid. Kad se krenulo u obnovu, zid je trebalo (kao i u svim slučajevima) raskopati barem još dvostruko kako bi se došlo do koliko-toliko solidnog temelja.

Ova je aktivnost u okviru projekta Obnova i očuvanje vodenih biotopa- osorske lokve II stupanj zaštite 2025, financiranog od strane Ministarstvo regionalnog razvoja i Fondova europske unije, Uprave za otoke.

Zahvaljujemo naselju Bučanje i dragim kuharicama na ručkovima, kampu Bijar što nam je omogućio parcelu kako bismo se osjećali kao na ljetovanju, Nikoli i Branku Rebroviću što su odradili velik dio posla i učili nas, čapljama, prutkama, vretencima i žabama što su nam pravile društvo te naravno gospođi Jadranki Hofmann iz Društva Naša djeca na organizaciji i inicijativi.

Do idućeg p**a!

Profesorica hrvatskog odlučila je krenuti potpuno drugim putem: zbog kamena danas putuje, gradi i surađuje s ljudima iz cijelog svijeta.

Ana Jadrijević programska je suradnica udruge Dragodid, organizira radionice suhozidne gradnje i sudjeluje u međunarodnim projektima.

Članak Putnog kofera u komentaru.

Kamen joj je pred očima još od djetinjstva, no jedna radionica promijenila je način na koji ga promatra. 🪨 Suhozid je danas njezina strast, zbog njega sudjeluje u međunarodnim projektima te pomaže očuvati vrijednu baštinu zaštićenu i od UNESCO-a.

Inspirativnu priču o Ani donosimo u komentaru.

📯 Najavljujemo predavanja 16. baštinske škole Petrebišća 2026.

Amanda Millin: Havajska gradnja u suho - Uhau Humu Pōhaku

Kanaka Maoli je autohtoni narod Havaja i koriste Uhau Humu Pōhaku (suhozidnu gradnju) u svakodnevnom životu. Pōhaku (kamen) se smatra živim pretkom i prema njemu se odnosi s poštovanjem. Vještina se prenosi unutar obitelji te od učitelja na učenike.

[Amanda Millin: Hawaiian Dry Stack Masonry - Uhau Humu Pōhaku

Kanaka Maoli are the Indigenous people of Hawaiʻi, and they utilize
Uhau Humu Pōhaku (dry-stack masonry) throughout daily life. Pōhaku (rock) is seen as a living ancestor and respected as such. The skillset is passed down through families and from teachers to students.]

📯 Najavljujemo predavanja 16. baštinske škole Petrebišća 2026.
Prijave su otvorene do 25.6! https://www.dragodid.org/17218-2/

Grga Frangeš: „Učka i Ćićarija: povijest kulturnog krajolika”

Predavanje donosi pregled nastanka kulturnog krajolika dvaju planinskih masiva u sjeveroistočnoj Istri. Ubrzano ćemo proći kroz 12.000 godina povijesti, od kraja posljednjeg ledenog doba do suvremenog vremena, te vidjeti kako je čovjek kroz to razdoblje koristio i oblikovao planinske krajolike.

[Grga Frangeš: "Učka and Ćićarija: A History of cultural landscape"

The lecture gives an overview of the formation of the cultural landscape of two mountain ranges in northeastern Istria. We'll fast forward through 12,000 years of history, from the end of the last Ice Age to modern times and see how humanity used and shaped mountain landscapes hroughout this period.]

📯 Najavljujemo predavanja 16. baštinske škole Petrebišća 2026.
Prijave su otvorene do 25.6! https://www.dragodid.org/17218-2/

Filip Šrajer: "Fenomen suhozida istočnog Jadrana: kratki uvod"

Zašto je suhozidna gradnja postala tako raširena duž istočnog Jadrana i kako je oblikovala krajolik koji danas vidimo?
Ovaj kratki uvod istražit će njezino podrijetlo, funkcije i iznimnu raznolikost - od međa i terasa do skloništa i drugih objekata. Suhozid ćemo promatrati i kao praktičan odgovor na lokalne uvjete i kao kulturni fenomen iznimnih razmjera.

[Filip Šrajer: "The Dry Stone Phenomenon of the Eastern Adriatic: A Brief Introduction"

Why did dry stone construction become so widespread across the Eastern Adriatic, and how did it shape the landscape we see today?
This short introduction will explore its origins, functions, and remarkable variety - from boundary walls and terraces to shelters and other structures. We will look at dry stone as both a practical response to local conditions and a cultural phenomenon of exceptional scale.]

I ovog proljeća nastavili smo uspješnu suradnju s udrugom Mljetske koze koja djeluje na zaštiti i revitalizaciji Mljeta, uključujući očuvanje okoliša i prirode, te poticanje kulture, umjetnosti i tradicije.

Suhozidna radionica se održala od 9. do 12. travnja s ponešto manjim brojem ljudi nego što je bilo zamišljeno, no ipak je bila izrazito uspješna. Predviđeni posao popravljanja urušenog podzida u središtu Babinog Polja krenuo je intenzivnim čišćenjem propalog materijala, smeća i erodirane zemlje.

Samo uklanjanje viška materijala pred gradnju i ukrcavanje gradbenog kamena u kamenolomu potrajalo je cijeli dan. Ipak, priključivanje članova udruge Brač drugom danu radionice rezultiralo je podizanjem podzida duljine 10m i visine 1m, a ujedno smo ugradili i male stepenice kako bi vlasnik zemlje imao pristup svojoj parceli.

Kako nam je ipak ostalo nešto vremena, u nedjelju smo podigli još jedan podzid malo niz cestu - kantun i otprilike 4m zida smo izgradili do ručka.

Posebno hvala teti Mariji koja je budno pratila što se radi preko p**a njezine kuće i pritom pazila da nam ne manjka soka, štrudela, smokava i rakije. Hvala Velinki i Kozama na ugošćavanju i na uspješnom provođenju ove pohvalne mljetske priče.

Kroz svoje aktivnosti, udruga Mljetske koze nastoji očuvati tradiciju i kulturnu baštinu, ali i ojačati svijest o njihovoj važnosti. Poseban naglasak stavljaju na promociju ruralnog identiteta otoka i autohtonih obilježja ovog prekrasnog zelenog otoka.

Ideja djelovanja udruge ujedno je potaknuti i druge aktere u zajednici na aktivno sudjelovanje, kako bi se dodatno osnažila svijest te unaprijedila kvaliteta života na otoku. Ovo su tek počeci naše suradnje i vjerujem da nas čeka na stotine obnovljenih suhozida u budućnosti.