MMSU Rijeka

U subotu, 29. kolovoza u 18:00 sati, pridružujemo se BLOCK PARTY Teslina i pozivamo vas na besplatno stručno vodstvo izložbom Radikalna subjektivnost: Katalin Ladik i Tomaso Binga.

Kako izgleda susret radova dviju umjetnica, pogledajte u subotu u našem Muzeju.

🕐18:00
📍MMSU, Krešimirova 26c
🎟️Vodstvo je besplatno

Nakon vodstva, družimo se u kvartu, u Teslinoj!
Trafika

📸Borut Brozović

Zašto se Bianca Pucciarelli Menna potpisuje kao Tomaso Binga?

Muški pseudonim preuzela je 1971. godine kao ironičan odgovor na privilegije muškaraca u tadašnjem svijetu umjetnosti. Čak ga je namjerno napisala s jednim slovom „m“, umjesto talijanskog oblika Tommaso.

Ime nije trebalo prikriti njezin identitet.
Trebalo je razotkriti sustav.

Preuzimanje muškog imena postalo je umjetnički čin i protest posredstvom paradoksa. Umjesto izravne deklaracije, Tomaso Binga koristi humor, igru, ironiju i namjerno dovođenje u zabludu.

Jedno ime tako otvara mnogo veće pitanje:
Tko lakše ulazi u povijest umjetnosti i pod kojim uvjetima?

Kako se piše tijelom?

Tomaso Binga stvorila je vlastitu abecedu koristeći tijelo kao znak. U fotografijama zamrznutih, koreografiranih poza tijelo oblikuje slova i postaje pismo.

Granica između slova i tijela pritom nestaje.
Slovo dobiva tjelesnost, a tijelo ulazi u prostor jezika, slike i značenja.

U tim radovima žensko tijelo nije pasivan predmet koji netko drugi prikazuje i tumači. Ono samo oblikuje znakove, zauzima prostor i proizvodi značenje.

Tijelo postaje riječ.
Riječ postaje slika.
A abeceda postaje način osvajanja vidljivosti.

Radove pogledajte na izložbi Radikalna subjektivnost do 27. rujna.

Što se događa kada lice odbije ispuniti očekivanje da mora biti lijepo, mirno i nasmiješeno?

U seriji fotografija Poemim iz 1978. godine Katalin Ladik pritišće lice uz prozirnu staklenu površinu i namjerno deformira njegove crte. U kasnijem videu istoga naziva pokrete lica povezuje s predmetima, gestama i glasovnom poezijom.

Ti radovi propituju društvene imperative ljepote, osmijeha i šutnje te načine na koje se žensko lice i tijelo prikazuju u vizualnoj kulturi.

Umjesto da bude samo promatrano, tijelo preuzima kontrolu nad vlastitom slikom.
Umjesto očekivane tišine, pojavljuje se glas.

Poemim možete pogledati u sklopu izložbe Radikalna subjektivnost.

Ritam.
Slog.
Krik.
Dah.

Kod Katalin Ladik glas prestaje biti samo nositelj riječi i postaje umjetnički materijal.
Ponekad govori kroz zvuk.
Ponekad kroz tišinu.
Poslušajte kako jezik postaje događaj u izložbi Radikalna subjektivnost.

📡 Dva walkie-talkieja bila su neprekidno uključena tijekom dva tjedna.

Omogućavala su Marku Gutiću Mižimakovu i Pauli Tončić da ostanu u kontaktu na daljinu, ali i da slučajno presreću tuđe razgovore, poruke, šumove i signale. Istovremeno su i njihovi glasovi mogli nenajavljeno ući u nečiji tuđi prostor.
Iz tog dugotrajnog intimnog performansa nastala je zvučna slika izložbe "Razbojna".

🔊 U šumu walkie-talkieja susreću se fragmenti razgovora i igre, stari demografski podaci, pronađeni materijali te anegdota o Fiorellu La Guardiji, njujorškom gradonačelniku koji je početkom 20. stoljeća nekoliko godina proveo u Rijeci.

Izložba je nastajala kroz slučajne susrete, presretanja i znakove. Kroz ono što je pronađeno, preneseno, izgubilo prvotnu funkciju ili na sebi zadržalo vidljive tragove vremena.
Ime je dobila po Razbojni, fizičkoj lokaciji koja je umjetnicima postala mjesto dokolice, anonimnih susreta i dugih ljetnih pogleda.

👁️ U ogoljenom prostoru Kitchena MMSU-a izranjaju zvukovi, slike, oči i ostaci procesa koji nije dovršen, nego ostavljen otvorenim.

◼️ Marko Gutić Mižimakov i Paula Tončić
◼️ Razbojna
🗓️ 17. 7. – 30. 8. 2026.
📍 MMSU

Može li krojni arak iz ženskog časopisa postati partitura?
U radovima Katalin Ladik može.

Umjetnica je za svoje kolaže i vizualnu poeziju koristila umetke s krojnim arama iz časopisa poput Burde i Neue Mode, notno crtovlje, riječi, slova i fragmente iz različitih medijskih izvora.

Od materijala povezanih sa šivanjem, krojenjem i tradicionalno ženskim ručnim radom stvarala je intermedijalne partiture. One se istodobno mogu promatrati kao slike, čitati kao dijagrami i zamišljati kao upute za zvučnu izvedbu.

Poznati materijali tako dobivaju neočekivanu ulogu. Ono što je pripadalo svakodnevici i kućnom radu ulazi u prostor umjetnosti, glasa, ironije i emancipacije.

Pronađite ih na izložbi Radikalna subjektivnost u MMSU-u.

Što je vizualna poezija?
Nije riječ o pjesmi kojoj je samo dodana slika.

U vizualnoj poeziji slova, njihov raspored, praznine, dijagrami, tragovi rukopisa i sama površina papira postaju dio umjetničkog rada. Tekst se više ne mora čitati redom. Možemo ga promatrati kao sliku, zamišljati kao zvuk ili doživjeti kao uputu za izvedbu.

Za Tomaso Binga i Katalin Ladik takvo proširivanje jezika nije bilo samo formalni eksperiment. Bio je to i način oslobađanja ženskog glasa te propitivanja pravila umjetničkog svijeta u kojem su žene dugo bile promatrane prije nego što im je bilo dopušteno da same proizvode značenje.

Poezija zato izlazi iz stiha i sintakse te se širi prema fotografiji, kolažu, performansu, videu, tijelu i glasu. Žena više nije samo prikazana u radu. Ona postaje autorica vlastitih znakova, vlastitog jezika i vlastite slike.

U izložbi Radikalna subjektivnost riječ tako postaje prostor igre, otpora i slobode.

📍 MMSU Rijeka
🗓 Izložba je otvorena do 27. rujna 2026.

MMSU je stigao na stranice uglednog časopisa ON CURATING posvećenog kustoskim praksama. 📖

U novom broju časopisa On Curating posvećenog participaciji u muzejima objavljen je tekst ravnateljice MMSU-a Branke Benčić Old Factory New Capital: The Museum of Modern and Contemporary Art in Rijeka (MMSU).

Polazeći od rada Igora Grubića Old Factory, New Capital, tekst kontekstualizira odnos Muzeja i grada i prati put povijesnih relokacija MMSU-a i preseljenja u nekadašnji industrijski kompleks, te stvaranja novog susjedstva u Art-kvartu Benčić.

Ali ovo nije samo priča o zgradi.
To je priča o muzeju koji nastaje kroz susrete umjetnika, publike i grada. O prostoru koji sluša, otvara razgovore i dopušta da u njemu istodobno postoje različiti glasovi, iskustva i ideje.

Posebno nam je drago što je iskustvo MMSU-a postalo dijelom međunarodnog broja posvećenog participaciji, zajednici i pitanju što muzej danas može biti. ✨

🔗 Zavirite u novi broj i pročitajte tekst Branke Benčić na poveznici: https://on-curating.org/issues/issue-65/issue-65-reader/old-factory-new-capital-the-museum-of-modern-and-contemporary-art-in-rijeka-mmsu-copy.html