klapa Narenta

Ona je vjerni pratilac sretnih i nesretnih ljubavi, blagi povjetarac ugarku, što još na ognjištu tinja." Ovo su riječi koje opisuju dalmatinsku pismu i klapu. Iz života, rada, ljubavi, sreće i tuge nastala je klapa. Najprije u Dalmaciji, a danas je postala prepoznatljiv glazbeni fenomen gotovo u čitavoj Hrvatskoj, pa tako i u Hercegovini. Otkud klape u Hercegovini, mnogi se pitaju. I Hercegovci i Hercegovke znaju pjesmom i ričima dočarati emocije i stanje duše. Koliko god "grubo" kroz gangu i bećarac, tako isto "nježno" kroz klapu i klapsku pismu. Ljubav prema pjesmi, zajedničkom muziciranju i nas je okupila. Najprije u Katedralnom zboru Marija za kojega nas vežu tolike lijepe uspomene, putovanja, snimljeni nosači zvuka, koncerti, pjevanje na svetim Misama... Don Dragan Filipović tada je pozvao nekoliko pjevačica i započeo s radom. Negdje u 2002. godini nastala je klapa Narenta. Bilo je tada u klapi 8 članica. Vježbali smo redovito, ponekad i s muškom klapom Ero s kojima smo u samome početku nastupali na Etno festu u Neumu 2004. godine. Od samih početaka taj naš rad u klapi shvatili smo ozbiljno i odgovorno, redovito dolazili na probe, učili nove skladbe, i duhovne i klapske, te nizali nastupe. Maestro je bio oslonac u svemu. On se u pjesmu davao do kraja. Koliko smo se god mi radovali probi četvrtkom, toliko je i on bio radostan. Redovito bi nas dočekao sav sretan riječima: "Nisam sinoć spavao, evo jedna nova skladba za vas." Toliko je toga za nas napisao i priredio za što smo mu osobito zahvalni. S nama su u Katedrali radili i sestra Matea Krešić i don Gordan Božić, a također zahvaljujemo katedralnom župniku gdje smo redovito vježbali kao i župniku u župi sv. Mateja u Mostaru gdje sada vježbamo. Mi smo vam kao jedna obitelj, zbog toga smo i zajedno ovolike godine. Ne samo da nas veže ljubav prema pjesmi, nego nas veže i međusobna ljubav, prijateljstvo i nadasve poštovanje. Isto kao i u obitelji članovi se mijenjaju s vremena na vrijeme. Neki su zbog svojih obiteljskih ili poslovnih obveza izišli iz klape, a stigle su nam nove pjevačice. S našim bivšim članicama redovito komuniciramo, susretnemo se, pozovemo ih na naše nastupe i druga događanja. Hvala našim dragim: Anđelki, Mariji, Maji, Zdenki, Izabeli i Ani koje su s nama radile i gradile i sebe i nas. Trenutačno je u klapi deset dama: Anita, Marijana, Darija, Marijana, Anđela, Andrea, Martina, Ružica, Ivana i Marija. Većina nas ima svoje obitelji, sveukupno imamo 13 djece. Sve smo zaposlene i u privatnim životima prilično različite, ali klapa nam je zajedničko srce svima. Bavimo se različitim poslovima: vodimo obiteljski biznis, bavimo se slastičarstvom, radimo u Športskom savezu, imamo dvije vjeroučiteljice, jednu arhitekticu, inženjerku, kirurginju, lektoricu, ravnateljicu Lutkarskoga kazališta. Svaki naš posao je zahtjevan i ozbiljan i još uz obiteljske obveze i djecu možete zamisliti kako je nakon napornoga dana doći na probu. Ali mi prvo krenemo s našom terapijom - razgovor, zatim upjevavanje pa pjesme, što nove, što stare. Pjesma nas odmara, opušta i daje nam snagu za dalje. U ovih petnaestak godina bilo je mnogo nastupa i nagrada, izdvojit ćemo samo neke. Ako pitate bilo koju od nas, reći ćemo vam da najviše volimo pjevati u crkvi - Bogu na slavu. Rado se odazovemo na pozive za pjevanje na svetim Misama, vjenčanjima, biskupskim ređenjima u katedrali, župnim slavljima, blagoslovima. Osobito je vrijedno istaknuti nastupe na Međunarodnom festivalu klapa u Perastu, Crna Gora i Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Na 47. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 2013. plasirale smo se u završnu večer u društvu 12 ponajboljih klapa. Isto smo ponovile i 2015. godine na 49. Festivalu dalmatinskih klapa. Na jubilarnom 50. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu sudjelovale smo u izbornim večerima. Na 11. Međunarodnom festivalu klapa u Perastu, u kategoriji za najbolju novu klapsku pjesmu, a po ocjeni ocjenjivačkog povjerenstva, osvojile smo prvu nagradu i nagradu za najbolji aranžman za pjesmu Lađa na tekst Dobriše Cesarića u obradi našega don Dragana. Na 12. Međunarodnom festivalu klapa u Perastu ponovile smo uspjeh osvojivši ponovno prvu nagradu po ocjeni stručnog ocjenjivačkog povjerenstva za pjesmu Triba dušu vidit. Zatim osvojeno treće mjesto stručnog povjerenstva na prvom festivalu klapa u Hercegovini: Posušje 2014. U Dubrovniku 2015. na Četvrtom festivalu Aklapela - festivalu ponajboljih hrvatskih klapa koje njeguju izvorno klapsko pjevanje. U Skradinu na najstarijoj klapskoj smotri, na Murteru 2014. na smotri klapa "Dani latinskog idra", u Trebižatu, Čapljini, Sarajevu, Stonu… Trenutačno se pripremamo za nastup na proslavi 26. obljetnice osnutka 4. gardijske brigade u Splitu te za nastup zbora Pro musice u Zagrebu u Lisinskome za izvedbu prve hercegovačke opere Diva Grabovčeva, gdje pjeva nekoliko naših članica i naš prvi sopran Anita kao Divina majka Luca. Nastojimo i nastojat ćemo našoj publici dati i prenijeti dio duhovne i emotivne energije kroz našu pjesmu i naš rad. Naša je pjesma iskrena, topla i duboka, ona je naša molitva, naša vjera i naša nada. Ivana: Najveći duhovni poticaj oduvijek je dolazio kroz pjesmu. jer se na osobit način tekst molitve i glazba međusobno upotpunjuju. Još kad je to pjevanje višeglasno, doživljaj je potpuniji. Zato sam u klapi i zboru već više od dvadeset godina. S druge strane tu je iskustvo nastupanja na klapskim festivalima, druženje, tehničko usavršavanje, putovanja - sve je jedno veliko, nezaboravno iskustvo. Darija: Rođena sam u pretežito dalmatinskom kraju i odrasla na srid pjace maloga mista. Tu sam često imala priliku navečer s prozora slušati klapsku pjesmu. Svima preporučujem da s godinama više pjevaju. To je i odlična psihofizička vježba. Anđela: Klapa je za mene smiraj i luka gdje uplovim nakon "olujnih" svakodnevnih dana i situacija. Nalazim odmor i lijek za dušu u pjesmi, smijeh i radost za srce u tom malom ali odabranom društvu.