Luka Rakčević

Rijetko hvalim “svoje”, jer je teško objasniti granicu između naklonosti i uvjerenja, ali bi danas ćutanje bilo veći grijeh od sumnje na pristrasnost. Zato pravim izuzetak.

Ne zbog toga što je tužilaštvo (po krivičnoj prijavi građevinske mafije) pozvalo Anu da pruži dodatne informacije u vezi sa rušenjem njihovih nelegalnih postrojenja na Morači, kojima su decenijama izvlačili stotine miliona eura šljunka i masakrirali Moraču, Skadarsko jezero i Crnu Goru. Svi znamo da je to redovna procedura i svima je jasan epilog takvih krivičnih prijava.

Već zato što je Ana Novaković Đurović bila rijedak incident savjesti i po mom sudu - najbolji rukovodilac Ministarstva urbanizma kojeg smo imali u posljednjih dvadeset godina. To je tvrdnja koja ne traži aplauz partijske baze, najmanje ga traži Ana, već samo kratku pauzu da se o njoj promisli. I dođe do istog zaključka.

Za razliku od prethodnika ili njenih nasljednika, za koje je upravljanje prostorom značilo - upravljanje plijenom, Ana nije uništila sve čega se dotakla i nije uzela cent javnog novca. Nije namjestila nijedan tender, donijela nijedan štetni planski dokument, niti dozvolila izgradnju jedne mHE.

Naprotiv, bila je dio ili predvodnik tima koji su takvim praksama stali na kraj.

Nije donijela štetni PUP Podgorice, već ga je više p**a vraćala na ponovnu obradu, zato što je slušala mišljenje zabrinute struke, Glavnog grada i brojnih NVO.

Nije joj padalo na pamet da zažmuri, poput sadašnjeg ministra, pa da u takvom transu odlučuje gdje bi gradila novi Nikšić u Podgorici (aka Velje Brdo), a još manje da u takve sulude ideje sipa milione (uskoro i desetine miliona) našeg novca, samo da bi neko mogao politički manipulisati tom djetinjastom idejom u predizbornoj kampanji.

Umjesto toga, radila je na decentralizaciji prostornog planiranja (u saradnji sa strukom i NVO sektorom) i pripremi Zakona koji su trebali da riješe brojne anomalije, a koji su zbog političkog cirkusa - godinama držani u fioci.

Nije Ana savršena, niko od nas nije, pa definitivno ima segmenata u kojima je mogla više i bolje. Očekivanja su bila ogromna, a nedostajalo je iskustva, nedostajalo je ljudi, nedostajalo je podrške. Ali nikada nije nedostajalo volje da se sasluša, da se prizna greška, da se nauči i da se gura naprijed. A to je, u našim prilikama, gotovo revolucionarna osobina.

Zato ova podrška nije subjektivna ili sentimentalna, niti je defanziva pred još jednom farsom ugrožene građevinske mafije ili bilo koje mafije koja funkcioniše po istom šablonu. Ona je izraz nade da će javni interes, makar povremeno, imati svoje zastupnike - poput Ane. I da će Ana, na nekom novom zadatku, bližem njenoj mjeri i iskustvu koje nam itekako treba, nastaviti da brani ono malo dostojanstva koje nam je preostalo.

Tri obmane Saše Mujovića: Umjesto parka - zgrade, umjesto škole - park

Smiješnim izgovorima i zamjenama teza gradonačelnika Mujovića očigledno nema kraja.

Prvo je (u junu) obmanuo građane Zabjela obećavajući im izgradnju velikog parka u ulici 27. marta, koji je na tom prostoru ucrtan godinama, da bi samo dva mjeseca nakon tih obećanja - sa svojim partijskim šefom i koalicionim partnerima, na prostoru tog parka ucrtao zgrade (usvajanjem PUP-a).

Onda je rekao da neće poštovati PUP koji je javno podržao, nego stari DUP, u novom, epskom pokušaju obmane građana/ki i smirivanju opravdanog nezadovoljstva. To je isto kao da je rekao: neću poštovati novi Zakon, nego stari podzakonski akt, iako odlično zna da se svi DUP-ovi (kao planovi nižeg reda) moraju uskladiti sa novim PUP-om u najkraćem roku.

A onda, jutros, novi pokušaj obmane. Kaže: nećemo graditi park u ulici 27. marta, šta smo obećali i na kome smo ucrtali zgrade, nego ćemo ga graditi na parceli iznad, na kojoj je planovima ucrtana jedna od rijetkih preostalih škola koja se treba graditi na Zabjelu.

Dakle, investitorima se poklanja park da na njemu grade zgrade, a novi, obećani park će se graditi na prostoru na kome je decenijama planirana škola.

Rekao bih - nevjerovatno, ali ovakvo ponašanje valjda više nikome nije iznenađenje. Neka, po istom principu, ucrtaju zgrade po Bloku V, pa novi park mogu graditi umjesto OŠ “Štampar Makarije”. Izgleda da nam ne fale škole, vrtići i domovi zdravlja, već ih imamo viška.

Neko ko upravlja sistemom od 3.000+ ljudi, sa 14 preduzeća, 9 sekretarijata i velikim brojem ustanova, direkcija i službi, ne smije sebi dozvoljavati ovakvu komunikaciju u javnom prostoru. Niti liječiti sopstvenu sujetu uvredama, kada god čuje bilo kakvu kritiku na sopstveni račun.

Posebno ne, nakon što je dozvolio potpunu i nezapamćenu politizaciju Kluba i fijasko od proslave vijeka postojanja, od čega se ovih dana uporno ograđuju. A Klub, od nedavno, vode njegova šefica kabineta, rođeni brat njegove zamjenice i tako redom.

Preživjeli smo i gore, pa ćemo i ovo. Samo bar ugasite sopstvene društvene mreže, ukoliko na njima imate problem da održite minimum pristojnosti i digniteta.

P.S. Sve šta je Vanja Popovic prvobitno napisao je - živa istina.

Duže od šest mjeseci nisam želio da komentarišem učinke i domete “nove” gradske uprave predvođene Sašom Mujovićem, da bih im iskreno dao šansu da pokažu šta znaju i predstave svoju viziju Podgorice. Mislim da je to bilo korektno i neophodno, posebno jer i sam znam - koliko vremena treba da se sistem istinski upozna i pokrene sa mrtve tačke.

Međutim, sve šta sam vidio u tom periodu, samo potvrđuje moje ranije mišljenje da imamo - pogrešne ljude na pogrešnim pozicijama, koji o razvoju Grada znaju koliko i o momiškoj tango sceni s početka XX vijeka.

Da ukratko sumiram, kroz pet kratkih i slikovitih primjera:

1) Jedna od prvih (nenaslijeđenih) odluka administracije Saše Mujovića bila je da završe ono šta je DPS godinama pokušavao, a to je da - izliju beton na prostoru Kasarne Morača.

To što su za novi “privremeni parking” utrošili nekoliko stotina hiljada eura i ne bi bilo toliko sporno, da upravo Vlada u kojoj je Mujović sjedio (sa svim današnjim koalicionim partnerima), nije repom mrdnula da pokrene izradu Glavnog projekta Kasarne Morača, za koji im je prethodna Vlada ostavila novac - i gotovo najbolje idejno rješenje za tri objekta: Muzej savremenih umjetnosti (MSU), Kuću arhitekture i Prirodnjački muzej.

Dakle, umjesto sadržaja za kojima Podgorica vapi, Mujović i ekipa uništavaju prostor asfaltiranjem privremenog parkinga (suprotno svim preporukama SUMP-a), a da paralelno sa time - svjesno i namjerno umanjuju svaku mogućnost da naša Podgorica dobije nove, prelijepe kulturne sadržaje na obali Morače, za koje smo se godinama borili. Bravo, Saša!

2) Umjesto parka, odbojkaških i košarkaših terena, stolova za stoni tenis, gradskog ugostiteljskog objekta i drugih neophodnih sadržaja u Dalmatinskoj ulici, za šta je novoj administraciji ostavljen GOTOV projekat i finansijski okvir, oni su juče odlučili na tom mjestu da grade - novi “privremeni” parking.

Odnosno, umjesto 7.000 m2 novih zelenih površina, rekreativnih zona, dječjih igrališta i drugih javnih sadržaja, Glavni grad će utrošiti više stotina hiljada eura da izlije asfalt i napravi nova parking mjesta na prostoru između Dalmatinske ulice i Bloka V, iako se u okviru TC “Bazar” (na 50 metara) nalazi gradska podzemna garaža, u kojoj u svakom trenutku postoji 200-300 praznih parking mjesta. Kako li se toga niko do sada nije sjetio. Once again, bravo Saša;

3) Isti scenario čeka i park u Bloku IX: umjesto da realizuju projekat izgradnje velikog parka, koji im je ostavljen, a za koji smo od tadašnje Vlade Dritana Abazovića dobili čak 4.119 m2 zapuštenog prostora i mjesecima (sa Katastrom) rješavali probleme prevoda i brisanja zabilježbi restitucije, Glavni grad u narednim nedeljama planira veliku (i skupu) akciju betoniranja tog prostora i izgradnje više stotina parking mjesta. Kapa dolje, ekipo;

4) Posebno je smiješan i problematičan postupak “obustavljanja građenja” zgrade Eurozox-a u Beogradskoj ulici, jer sve miriše da će ukupnu višemilionsku štetu (bez ikakve potrebe) platiti Glavni grad, samo jer je slučajnom gradonačelniku izgledalo da bi takvom akcijom ispao simpatičan neupućenim narodnim masama.

Naime:
a) na pomenutoj parceli, investitor NIJE stekao bilo kakva prava građenja, niti ih je po urađenoj taksaciji drveća mogao steći, zbog čega je Glavna gradska arhitektica (GGA) još prošle godine dala NEGATIVNO mišljenje na predloženi idejni projekat;
b) investitor nije mogao započeti gradnju po važećim Zakonima, a čak je u Ugovoru investitora sa prodavcima zemljišta (slučajno: DPS-om) stajala i opcija refundiranja svih sredstava, ukoliko do gradnje ne bi došlo usljed sličnih administrativnih problema;
c) umjesto da se Saša Mujović drži Zakona, a eventualno preko svoje partije utiče da se (jednom jedinom rečenicom, na prvoj narednoj sjednici Vlade) zabrani građenje pomenutog objekta do usvajanja novog DUP-a (koji je u završnoj fazi), Mujović obećava investitorima razmjenu zemljišta, po kojoj će Grad darovati investitorima neku atraktivnu parcelu na kojoj će moći odmah da grade, a za uzvrat dobiti onu - na kojoj ni po jednom Zakonu (srećom) nije moguća bilo kakva gradnja.

To je već bio doktorat, samo na štetu interesa našeg Grada.

5) U posljednjih par dana, Mujović je nezakonito smijenio najbolje direktore gradskih preduzeća i ustanova - poput Nine Vukčević i Petra Krivokapića, ljude u čije rezultate su se odreda kleli svi odbornici vlasti i opozicije u prethodne tri godine - i koje su konsenzusom birali na sjednicama Skupštine Glavnog grada, samo da bi namirio partijske apetite svoje i drugih koalicionih partija i instalirao sebi lojalne kadrove. Toliko o meritokratiji i principima za koje se Mujović, ali i njegov današnji (a naš raniji) koalicioni partner Milatović zalažu.

Poređenja radi: za vrijeme mandata prethodne gradske uprave, smijenjen je samo JEDAN direktor (Vojkan Marković u Sportskim objektima), jer se protiv njega već vodio krivični postupak za brojne malverzacije i zloupotrebe. Nijedan drugi direktor (preduzeća ili javnih ustanova) nije bio smijenjen, već su poštovana načela zakonitog izbora i konkursa, a novi su imenovani tek nakon isteka mandata zatečenih.

Pored toga, svi zatečeni direktori koji su dokazali svoju stručnost i posvećenost Gradu (poput sjajnog Vladimira Tomovića iz Agencije za stanovanje i drugih), su čuvani tokom svojih zasluženih madanta i sa njima je ostvarena fenomenalna saradnja. I takav odnos mi, posebno sa današnje vremenske distance, izaziva osjećaj neviđenog ponosa i zadovoljstva.

-
To je samo pet razloga zbog kojih je ova gradska uprava pala niže od onih (iz vremena DPS-a) protiv kojih smo se borili godinama, a koji pokazuju izostanak bilo kakve vizije boljeg Grada, nerazumijevanje elementarnih procesa i nastavak užasnih praksi.

Sreća je pa smo novi ogromni park kod OŠ Oktoih ostavili u poodmakloj fazi, inače bi i tamo - vrlo vjerovatno - nikao ogroman parking.

Mogao bih nabrojati još 55 drugih, eksternih ili internih razloga koji takvo mišljenje pocrtavaju i osnažuju, ali biće prilike.

Samo da ne misle da smo svi sa Marsa pali i da ne vidimo kakve kikseve prave, sa našim novcem, u naše ime, nauštrb interesa našeg Grada.

A možda su ovi procesi i ljekoviti - bar za društvo, ukoliko već Grad mora istrpjeti još jednu promašenu šansu: da u vodu padnu sve isprazne fraze, demagogija i populizam, a da primjerima - na djelu, svi vidimo istinski karakter aktuelne gradske uprave i slučajnog gradonačelnika.

Bravo, Saša!

Kada smo, nezadovoljni radom gradske uprave, vraćali mandat građanima i odricali se svih funkcija koje smo obavljali, dotadašnji koalicioni partneri nudili su nam kule i gradove (pozicije direktora, sekretara, drugog zamjenika gradonačelnika itd.), kako bi loša vlast opstala i nastavila sa radom. Tada smo, ponosno, kazali da nam je interes Grada iznad partijskog interesa, odbivši sve ponuđeno i zakazavši izbore za 29. septembar.

Svaki dan, od te sjednice Skupštine (održane 29. jula), bio je nova potvrda da smo uradili ispravnu stvar i da je Podgorici potrebna brža, odgovornija i bolja gradska uprava, koja ne gura probleme pod tepih, već ih odlučno rješava.

Sve to vrijeme, partije državne (i lokalne) vlasti povlačile su čitav niz katastrofalnih poteza, usmjerenih protiv državnih i gradskih interesa, koji su nanovo potvrđivali ispravnost naše odluke: od užasnog PUP-a, Ustavnog puča i relativizovanja skandala u Gimnaziji, do enormnih zaduženja, uništavanja penzionog sistema, famoznog Veljeg brda i brojnih drugih.

Tražili smo šansu da vodimo proces, da pokažemo koliko možemo i da realizujemo nikada ambiciozniji plan, za koji smo dobili povjerenje građana i na kome smo predano radili posljednje dvije godine.

I tu šansu smo, do juče, otvoreno imali na stolu.

Zašto je uprkos svemu tome - ali i teškim optužbama i kritikama na račun PES-a i DF-a, Jakov Milatović preko noći pristao na ulogu krpe i piona istih, prihvativši učešće u vlasti i mizerne fotelje iz kojih ni na koji način neće moći da utiču na politiku razvoja Grada, vjerujem da ni njima nije jasno.

U krajnjem, zbog čega su on i njegova grupacija uopšte i tražili lokalne izbore, ukoliko sada pristaju na mnogo manje, nego šta su mogli dobiti prije skraćenja mandata Skupštine Glavnog grada?

Gledala je Crna Gora različitih političkih epizodista i neće Jakov Milatović biti ni prvi, a ni posljednji, koji su poklekli pod pritiskom i potpisali svoj politički kraj. Odrasli smo ljudi i svi nosimo breme sopstvenih odluka.

Ali ostaje žal za propuštenom šansom, da Podgorica dinamično krene naprijed i da bude kontra-teža ukupnom ludilu i cirkusu sa državnog nivoa, kao i katalizator nužnih promjena, koje bi zaustavile talas nacionalizma, populizma i kriminala, koji urušava naše temelje i obesmišljava sve vrijednosti za koje se zalažemo.

Kao što smo u julu, sa ponosom odbili brojne funkcije i fotelje, odričući se svih pozicija koje smo obavljali, tako smo i sada - jednako odlučno - odbili da budemo dio novog cirkusa i fikus novoj lošoj vlasti.

Hvala na priganicama, ali nam takvo ljudsko i političko samoubistvo ne pada na pamet.

Bićemo žestoka, konstruktivna i jaka opozicija, boreći se za svaki pedalj naše Podgorice, baš kao što smo to radili punih 9 godina, sve do smjene trodecenijske vlasti.

Našim dojučerašnjim kolegama želimo puno sreće na privatnom planu, a našoj Crnoj Gori i Podgorici - hrabrije, odlučnije i bolje političke lidere, koji će čvrsto stajati iza date riječi i koji se neće okretati kako vjetar duva. Jer smo se toga, svi zajedno, nagledali za bar tri života.

Idemo dalje.

ZA NAŠ GRAD! ✊🏻

Danas sam, u susret centralnoj javnoj raspravi o Nacrtu izmjena i dopuna PUP-a i zvaničnim putem tražio da Ministarstvo povuče predložene izmjene i vrati proces na prvobitni programski zadatak.

Razloga za takvo postupanje je mnogo, a neki od njih su to što:

• je Glavni grad (kao inicijator Izmjena i dopuna) u dva navrata dao NEGATIVNO mišljenje, a očekujem da ćemo ovih dana to uraditi i po treći put;
• predložene izmjene više liče na donošenje novog PUP-a i širom otvaraju vrata daljoj devastaciji prostora;
• brojne „tačkaste“ prenamjene površina nisu izvršene transparentno, a mogu se uočiti samo u grafičkom dijelu Plana, dok ih u tekstualnom dijelu i separatu – nema;
• će sve zabrane građenja za koje smo se borili godinama unazad PRESTATI DA VAŽE danom usvajanja ovakvog plana (krajem mjeseca), zbog čega će krenuti nove gradnje na Gorici, u Zagoriču, centru grada, Bloku VI i drugim djelovima grada gdje zabrane postoje;
• o nerealnom projektu Veljeg brda niko ništa nije ni pitao Glavni grad, niti čitao krovne strategije i smjernice (poput onih iz Prostornog plana Crne Gore), dok o saobraćajnim vezama budućeg naselja i načinu tretmana otpadnih voda ne treba ni trošiti riječi;
• je na brojnim gradskim površinama (u Njegoševom parku, Kasarni Morača, Gorici, Beogradskoj ulici, Marezi i drugim) ostavljena mogućnost izgradnje velikih stambeno-poslovnih objekata, protiv kojih smo glas dizali godinama unazad, a koja se opet žele urbanizovati u korist privatnih interesa.

Pored navedenih, razloga je još mnogo, a u zvaničnom dopisu pokušao sam da se osvrnem na što više njih, iako vjerujem da nijedan propust nije slučajan, a da odbacivanjem ovakvog planskog dokumenta dobijamo novu šansu da prostor u Glavnom gradu razvijamo drugačije i bolje.

Neka se Izmjene i dopune PUP-a vrate na prvobitni programski zadatak i obrade isključivo lokacije u javnom vlasništvu i javnom interesu, a sve ostale prenamjene mogu sačekati izradu novog PUP-a, koji bi svakako trebalo započeti već početkom naredne godine, sa drugačijim metodološkim i daleko temeljnijim pristupom.

Iako Glavni grad nema nikakvih nadležnosti povodom katastrofalne sječe višedecenijskih čempresa u Zagoriču, analizirali smo odluke Ministarstva koje su dovele do jučerašnjeg ekocida i tražimo od građevinske inspekcije da ispita sve okolnosti i utvrdi odgovornost.

Ministarstvo je za ovaj stambeno-poslovni objekat (bruto površine 11,856.88 m2) izdalo UT uslove 27. februara, sa jasnim uslovom da se mora “maksimalno očuvati postojeće visoko zelenilo”, dok je istim, kao i važećim DUP-om, propisano i da je „postojeće zelenilo neophodno maksimalno sačuvati i oplemeniti”.

Uprkos tim jasnim uslovima, pomenutom investitoru je Odovićev Glavni državni arhitekta (GDA) dao saglasnost na idejno rješenje 17. jula, a Radunovićevo Ministarstvo odobrilo prijavu građenja 04. oktobra.

Upravo zbog toga nam je teško da povjerujemo da su idejno rješenje i glavni projekat pomenutog objekta mogli biti u skladu sa izdatim UT uslovima, jer (do juče) postojeće zelenilo nije sačuvano i oplemenjeno, nego sasječeno u potpunosti, pa tražimo da građevinska inspekcija izvrši inspekcijski nadzor i obavijesti javnost o svom nalazu.

Ukoliko jeste došlo do brutalnih propusta, namjernih ili ne, tražićemo odgovornost revidenta, doskorašnjeg Glavnog državnog arhitekte, ali i ministara koji su dozvolili uništavanje životne sredine u našem gradu.

Uz to, ova dešavanja nanovo aktuelizuju i hiljadu p**a ispričanu priču o potrebi usvajanja Zakona o planiranju prostora, koji se spreman nalazi u skupštinskoj proceduri pune dvije godine, a kojim se nadležnosti vraćaju lokalnim samoupravama, kako se ovakve i slične stvari ne bi dešavale.

Iako su obje garniture Ministarstva javno obećavale usvajanje tog zakona, ni do danas nemamo bilo kakvih aktivnosti na tom planu, čime se održava status kvo i čuvaju naslijeđeni, katastrofalni planovi, kojima se uništavaju i Podgorica i Crna Gora.

Ponosan sam što smo donijeli odluku da ne prodamo bivšu robnu kuću, iako bi to bio najlakši i najbrži potez. Umjesto toga, uložili smo veliki trud da transformišemo ovaj kultni prostor u samom centru Podgorice, stvarajući sadržaj koji će biti na ponos svih naših sugrađana.

To sam obećao građanima tokom kampanje 2022. godine i na tom obećanju smo istrajali.

“Spirala susreta”, autorskog tima iz Argentine, izabrana je za najbolje idejno arhitektonsko rješenje, koje objedinjuje modernu arhitekturu, kulturni život i prirodne elemente, pružajući prostor za rad, rekreaciju i druženje.

• Podrum - više neće biti mračni i zapušteni prostor, već javni prolaz sa sadržajem koji uključuje muzičke probe, događaje, izložbene prostore i male tribine za razne susrete, čime se stvara prijatno okruženje u srcu grada, otvoreno za sve građane.

• Prizemlje: „Podgorička kuća“ sa otvorenim trgom, kafeterijom, i digitalnim centrom za registraciju događaja, omogućava direktnu povezanost sa Trgom Nezavisnosti. Ovo je prostor koji poziva na susrete, u zelenoj oazi koja doprinosi očuvanju biodiverziteta grada.

• Prvi sprat: „Rad i dijeljenje“ – prostor za rad, konferencijske sale, i foaje za izložbe i događaje. Ovaj sprat predstavlja spoj radnog i kulturnog života, pružajući fleksibilne prostore za sve vrste profesionalnih i javnih aktivnosti.

• Drugi sprat: Prostor fokusiran na rad – otvoreni radni prostori, sobe za sastanke, konferencijske sale i poslovni kutak. Osim toga, uključuje „biblioteku na stepenicama“, kao prostor za čitanje i opuštanje.

• Treći sprat: Spoj javnog i poslovnog – radne stanice se miješaju sa restoranom koji pruža pogled na grad i jedinstvenu atmosferu za sve posjetioce, sa pogledom na glavni gradski trg.

• Krovna terasa: „Vrt na krovu“, kao potpuno novi sadržaj na staroj robnoj kući, sa otvorenim barom i prostorom za događaje. Posjetioci će uživati u prelijepom pogledu na panoramu Podgorice, uz osjećaj prirodnog ambijenta u samom centru.

Nova NAMA neće biti samo zgrada, već srce modernog urbanog života u Podgorici, spoj prošlosti i budućnosti, prostor koji čeka da ga otkrijete.

Veliko hvala našoj Službi glavnog gradskog arhitekte (GGA), na predanom radu tokom prethodnih mjeseci i organizaciji drugog sjajnog međunarodnog konkursa.

Hvala našoj Agenciji za stanovanje i Čistoći, koji su uradili veliki posao rasčišćavanja terena i odvoženja ogromnih količina otpada, kako bismo adekvatno snimili stari objekat i omogućili organizaciju konkursa.

Hvala i svim drugim kolegama/inicama, što su vjerovali u potrebu očuvanja Podgoričanke i pružili potrebnu podršku.

Naredni korak je - izrada Glavnog projekta, a onda - tender za izvođenje radova.

Uskoro Podgorica dobija novi dragulj, u srcu grada, kao prvi korak u pravcu oživljavanja centra grada! 😊

Idemo dalje!

ZA NAŠ GRAD! 😊

Idemo dalje! Za NAŠ Grad! ZA BOLJU PODGORICU! 1️⃣0️⃣

Pišemo istoriju: prvi meč seniorskog tima PVK Budućnost! 🔵⚪️

Nakon što smo preuzeli PVK Budućnost i po prvi put formirali seniorski tim, naši seniori večeras igraju i svoj prvi (prijateljski) meč u istoriji kluba, protiv VK Mornar iz Splita!

Naš Klub će u svojoj prvoj sezoni igrati u A1 Regionalnoj ligi.

Siguran sam da smo napravili pravu stvar i da ćemo vrlo brzo, sa tribina bazena SC Morača, svjedočiti sjajnim mečevima i prvim trofejima najmlađeg seniorskog tima u regionu!

NAPRIJED PLAVI! 🔵⚪️