Per Anima Mia

Ne ostavljaj ništa osim tragova u pijesku.
Ne uzimaj ništa osim fotografija.
Ne ubijaj ništa osim vremena.
~ John Muir

Prava žena ne stvara buku kada odlazi.
Čuti ćeš kasnije u svojemu srcu zvuk njezine odsutnosti koji će te smrtno zaboljeti. ❤️

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

"Za tebe moja ljubavi" (Jacques Prévert)

Sakrij ono što sam ja i pomozi mi pronaći masku koja najbolje odgovara mojim namjerama. Ja sam plod onoga što mi je učinjeno. To je temeljno načelo svemira: svakom činu odgovara njemu jednak čin - samo suprotnog predznaka. ❤

Mjesečarska romansa
Federico García Lorca

Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.

Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene i kose,
S očima od srebra hladna.

Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca,
Stvari što je posmatraju
Ona ne može da gleda.

Zeleno, volim te zeleno.
Velike ledene zvijezde
Dolaze sa ribom sjene
Što svitanju put prostire.
Smokva se uz vjetar tare
Grubom korom svojih grana,
A šuma iskusna lija,
Ljutite agave svija.

Ko ce doći? I otkuda?
Na terasi ona spava,
Kose zelene i puti,
I o gorkom moru sanja.

Kume ja mjenjati želim
konja svog za kuću njenu,
konjsku ormu za zrcalo
I svoj nož za njezin veo.
Iz kanjona Kabra kume
Krvareći stigoh evo.

Kad bih ja to momče mogo
sporazum bi sklopljen bio,
ali ja više nisam ja
kuća više moja nije.

Kume umro bih na odru
ako može od čelika
zastrtom holandskim platnom
dolično, ne žaleć svijeta.

Zar ne vidiš moju ranu
Od grudi do grla cvijeta!
Tri stotine crnih ruža
na bjelini tvog prsnika.
Mirisna ti krv natapa
Pojas oko struka gipka.

Al' ja nisam više ja,
Nit je kuća više moja.
O pusti me da se uspnem
do balkona visokoga;
pusti me uzaći pusti
do balkona zelenoga.
Do balkona mjesečeva
Odakle se voda slijeva.

Dva kuma se već uspinju
Ka visokim balkonima,
A za sobom ostavljaju
Trag od krvi i od suza.
Trepere na krovovima
Laki limeni ferali.
Hiljadu kristalnih defova
Zoru što se rađa pali.

Zeleno, volim te zeleno,
Zeleni vjetar i grane.
Dva su kuma uspela se.
Raskošni vjetar ostavlja
Čudan okus na usnama
Mente, žuči i bosilja.

Gdje je reci meni kume
Tvoja kćerka miljenica?
Kolko p**a čekala te
Na balkonu zelenome!
Kolko p**a čekat će te
Crne kose hladna lica!

Iznad zrcala studenca
Ciganka se njiše jedna.
Puti i kose zelene
Očiju od srebra ledna.
Nad vodom je podržava
Smrzla siga mjesečeva.
Noć je postala intimna
Kao neki trg maleni,
A na vrata udaraju
Grubo pijani žandari.

Zeleno volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na moru zelenom
Konja u gori zelenoj.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Santiago Lake, São Miguel Island, Azores.
Photo by Nelson Ribeiro.

Ljubav nije ljubav ako se promijeni kad otkrije promjenu ili teži nestati kad se onaj drugi odmakne ... Ljubav je uvijek nepomični svjetionik koji prkosi nad olujom i nikad ne posustaje ... Ljubav se ne mijenja za nekoliko sati ili tjedana, nego neustrašiva podnosi zadnji sudnji dan ... Ako je ovo pogreška i ako će mi se dokazati, onda ovo nikada nisam napisao ... i nitko nikada nije volio ...

(William Shakespeare)

Postoji razlika
među onima koji odluče
prvo jesti cijele kekse
i onih koji prvo odaberu
one polomljene polovice.
Jer na kraju i mi živimo
u kutiji s kolačićima,
u nadi
da čak i ako slomljene
netko će najprije
izabrati nas.

Shvatila sam da se nešto mora promijeniti.
Nastavila sam ići naprijed, ali bez stvarnog disanja.
Svaki dan je bio test koji treba prevladati, a ne nešto što treba iskusiti. Kretala sam se naprijed po inerciji, samo pokušavajući izdržati.

I odatle je došao umor.
Ne samo fizički. Dublji.
Moje tijelo se usporilo, um ispunio, a unutra je ostao osjećaj koji nisam mogla objasniti.

Nastavila sam, ali bez da sam istinski slušala sebe.
Neko vrijeme sam sve ignorirala.
Čak i kada sam znala da nešto nije u redu.
Možda iz navike, možda iz straha od promjene.
Ali taj unutarnji glas bio je tu i nije prestajao.

Tada sam ga počela slušati.
Ne odjednom. U malim koracima.
Prestala sam juriti samo za otporom i tražila nešto drugačije.
Samo kretanje naprijed nije bilo dovoljno.
Nešto drugo je bilo potrebno.

Vratila sam ono što sam ostavila iza sebe.
Interese, ideje, dijelove sebe koji su ostali stagnirajući.
Nisu nestali, samo su čekali.

I odatle je započela promjena. Nisu je svi razumjeli.
Neki su se distancirali, drugi su ostali vezani za ono što sam bila prije. Ali to više nije bila poanta.

Nisam morala nikoga uvjeravati.
Morala sam biti dosljedna.
Ljudi koji su bili važni ostali su.
Bez kompliciranih objašnjenja, samo prisutnost.

I to je bilo dovoljno.

Nije bilo lako.

Odrastanje mijenja ravnotežu, izaziva navike.
Ali nešto je počelo funkcionirati drugačije. Počela sam prepoznavati što želim, što mi treba, za što više nema mjesta.
I od tada se promijenila i moja percepcija.

Ne zato što je netko to rekao, već zato što sam to počela sama vidjeti. Gledajući sebe bez stalnih sumnji, bez potrebe za vanjskom potvrdom.

Taj trenutak je bio jasan.
Ne zato što je sve bilo riješeno, već zato što se nešto otključalo.

Putovanje nije završeno.
Ali sada ima smjer.

Ne znam točno kamo će voditi, ali znam da je moj.
I svaki korak, čak i neizvjesni, dio je onoga što gradim.

Nastavljam dalje.
S više pažnje, manje buke.

(different)

Ono što ne znaš,
o tome ne govoriš;
i ono što nisi iskusio,
ne sudiš.

Prečesto ljudi
izražavaju mišljenja o boli
koju nikada nisu osjetili,
o bitkama koje nikada nisu vodili,
i suzama koje nikada nisu prolili.

Lako je govoriti
kada te život još nije testirao.
Lako je suditi
kada nisi hodao
u tuđim cipelama.

Ali svaka osoba u sebi nosi
priče koje ne priča,
rane koje skriva,
i tišine koje govore više od tisuću riječi.

Zato prava inteligencija
nije u tome da uvijek želiš biti u pravu,
već u tome da naučiš slušati,
razumjeti,
i poštovati ono što ne znamo.

Jer prava mudrost
počinje u trenutku kada prestaneš
se osjećati superiorno nad drugima
i ponizno priznaš
da ne možeš razumjeti sve.

Oni koji su istinski mudri
ne govore da bi povrijedili,
ne sude da bi se osjećali bolje,
i ne pretvaraju se da znaju
istinu o životima drugih ljudi.

Oni promatraju, razmišljaju, slušaju...
i razumiju da svako ljudsko biće
vodi nevidljive ratove
koje nitko ne vidi.

I upravo se tu
rađa prava zrelost:
kada naučite da poštovanje
vrijedi više od bilo kakvog osuđivanja,
i da je šutnja, ponekad,
najviši oblik mudrosti.

(different)

Uvijek sam te stavljala na prvo mjesto.
U svojim danima, u svojim mislima, u svojim izborima.
Što god je bilo potrebno, bila sam tu.
Bez kalkuliranja, bez oklijevanja.

I tada je to bilo prirodno.

Kad mi je stalo do nekoga, dajem. Istupim, brinem se, pronađem način. To nije napor, to je moj način biti tu.

Ali kada je došao moj red, sve se promijenilo.

Stigle su isprike. Nikad nije bilo dovoljno vremena. Uvijek je bilo nešto važnije, nešto što je bilo na prvom mjestu.

I polako, ne shvaćajući to odmah, počela sam se vraćati unatrag.
Do te mjere da sam se osjećala kao da ne pripadam.

Kao da je traženje pažnje previše. Kao da je želja za prisutnošću teret. I od tada se pojavila sumnja.

Tada je došlo jednostavno pitanje.
Zašto sam toliko davala nekome tko je vidio samo ono što može primiti?

I tu je sve stalo.

Shvatila sam da, ako istinski poštujem sebe, ne mogu ostati tamo gdje sam samo pogodnost. Ne mogu ostati tamo gdje sam važna samo kad je potrebno.

Dakle, završila sam.
Ne s ljutnjom, već s jasnoćom.

Ne ću pronaći ravnotežu ostajući blizu onih koji uzimaju, a ne daju zauzvrat. Ne mogu se osjećati čvrsto ako nastavim stajati tamo gdje se osjećam smanjeno.

I odatle sam donijela odluku.
Otpustiti one koji se pojavljuju samo kad im je potrebno.
Držati blizu one koji su zaista tu, bez skrivenih motiva.

To ne popravlja sve.
Ali to je početak.

Ne čekam da netko dođe i popravi stvari.
Shvatila sam da taj dio ovisi o meni.

I ovaj put biram drugačije.

Tiho.
Ali odlučno.

(different)