Neurodal - NFB

Ne možemo mi roditelji bez straha, bar malo.
Ali ako se današnji roditelj treba nečega bojati onda je to utjecaj mobitela na dijete.

Šteta neće nijedno dijete zaobići, samo će se manifestirati na različite načine u različitoj dobi.

Znate onu: lako je biti general poslije bitke.
Pa kad dođe do posljedica onda zbrajamo i oduzimamo što smo mogli drugačije. Čak i one stvari na koje nismo mogli utjecati.

Na ovo možemo.
Ali se ne preispitujemo.

Ovo je bitka koju roditelji često ni ne priznaju sami sebi. Nije baš uobičajeno da roditelji kažu: ovo se dogodilo sve zbog mobitela, mogli smo ovako ili onako. Ni dijagnoza djetetu mnogim roditeljima ne bude poziv na buđenje. Ni kad čuju od stručnjaka koji rade s djecom: maknite ekrane. Radije uzrok traže u svemu ostalom.

Na vrijeme spriječite. Ovoga se treba bojati u toj mjeri da osvijestimo da djeca nisu spremna na utjecaj koji ekrani imaju na njih, niti su spremna da sve vide što postoji. A postoji svašta, što ni zdrav mozak odrasle osobe ne može procesuirati i pitanje stavlja na kojeg nema odgovora: jel ovo moguće?

Nismo ni mi odrasli, ali tko nam je kriv, sami donosimo izbore što ćemo , koliko i kako, ne možemo kriviti svoje roditelje niti svijet.

A tko je odgovoran za našu djecu i koga oni mogu "kriviti" i kome se oni mogu žaliti?

Jer da jesu oni spremni i da je mobitel u dječjoj ruci normalna stvar zar bi bilo svih ovih posljedica za zdravlje i mjerenja fizičkog propadanja mozga?

Budite čvrsto s nogama na zemlji. Mirno. Staloženo. Odlučno. Jasni sebi i djetetu. Kad dođe vrijeme za mobitel dovoljni su im pozivi i poruke. Puno toga mi ne možemo kontrolirati i promijeniti, ovo možemo.

Čuvajte djecu 🌻

Ne znači da su svi ljudi koji stoje iza zli i pokvareni. Mada ima i takvih.
Samo rade svi svoj posao sa svrhom što veće zarade. Psihološki stručnjaci su angažirani kako da dođu do što većeg broja djece/ljudi zaokupe im svu pažnju i izazovu u njima osjećaje kojih se neće lako otarasiti i tražiti će još.

Nije to samo rezervirano za nezreli dječji mozak, nažalost i za odrasli je. Nikad dovoljno hrane, pića, putovanja, odjeće, igračaka....i osjećaj praznine stoji, nikako da dođemo do osjećaja cjelovitosti, dovoljnosti i zahvalnosti. Jer još toliko toga ima. "Svijet" stalno podsjeća što još nismo uspjeli vidjeti, dotaknuti, okusiti. Udaraju na emocije. Osjećati ću se tako i tako kad još ovo ili ono.
A nemir i unutarnja napetost se talože kao da su prirodni dio našeg bića. Nisu.
Tko god je općenito miran i staložen taj nije slijepi korisnik ni kupac svega što postoji.

Ovo je vrijeme u kojem treba stajati čvrsto na zemlji s obje noge.
Vrijeme za definiranje osobnih želja, vrijednosti i granica.

Ako volite samo sladoled od vanilije budite sebi jasni da volite vaniliju jer "svijet" će vas lako uvjeriti da ipak volite, želite i žudite za čokoladom.

A djecu će uvjeriti u sve što požele samo da postanu i ostanu korisnici ili sljedbenici.

Mislite i razmišljate, jel to vaša odluka ili ste nesvjesne poruke pokupili što ćete misliti/raditi /kupiti? Zaista vam to treba ili neki glasić unutar vas viče "još to još to" pa ćeš se zato dobro osjećati?

Ali, u konačnici, na nama leži osobna odgovornost za naše izbore. Nije nam svijet kriv, ne možemo ga promijeniti ali možemo izabrati što ćemo uzeti za sebe ili dijete od onoga što nudi. Što nam zaista treba i što zaista želimo. Jer sve svakako nikada nećemo moći, uvijek će ostati "još ovo".

Čuvajte sebe i djecu jer "svijet" će sve samo ne to🌻

Nemojte misliti da se uvijek radi o lošim zanemarujućim roditeljima. Radi se o svima nama i koji se svjesno i odgovorno brinemo o djeci.
Jednostavno ukližemo na neki krivi put jer smo između ostalog prestali vjerovati sami sebi.

Mozak nesvjesno skenira okolinu što vrši veliki pritisak i bez upliva naše svijesti mi dopustimo/popustimo a da uopće to nije naš izbor kao roditelja. Toliko roditelja zna da je to krivo, sami primjećuju da stvara djetetu problem ali toliko nas je preuzelo da su roditelji digli ruke u stilu, ne mogu ja tu ništa, to je tako danas.

Od mora informacija, uputa, prijedloga, savjeta počnemo se gubiti, stavimo hiperfokus tamo gdje ga okolina stavlja i automatski tako jednostavne stvari nam prođu ispod radara. Toliko su jednostavne da su nažalost izgubile vrijednost.

Hrana, san, fizička aktivnost, sunce, priroda, nemoguće da je to tako važno pored svijeta koji nudi toliko toga. Nesvjesno uvijek pobjeđuje, radimo i uzimamo ono što se nameće. Dok god ne postanemo svjesni vlastite "nesvijesti".

Najveći je problem što roditelji već to znaju. Znaju što je ispravno i što treba njihovom djetetu i što nije dobro za njihovo dijete.
Ali uslijed nedostatka vremena, brzine života, fokusa na sve ono što još trebamo napraviti i utjecaja okoline samo pustimo...i ode...nekima nepovratno.

Ako imamo informacije da su ekrani štetni za dijete i narušavaju zdravlje ili ako djetetu ne osiguramo san na vrijeme za njegovu dob stanite i promislite, donesite SVOJ svjesni i odgovorni izbor.

Ne zato što ste pročitali pa nesvjesno i to radite nego što ste odlučili sami da ćete zaštititi i zdravlje svog djeteta.

Ljudi zadnjih godina imaju potrebu prikazati svoj život "boljim" nego što jest. To uključuje i prikazivanje svog djeteta. Ljudi ne pričaju između sebe o svojim problemima. I onda teško imaju percepciju da se to i drugima događa. " Pa šta, i oni su na mobitelu i idu kasno leći pa im nije ništa, prolazi s 5". To što ne znate kako su zaista djeca iz familije ili razreda to ne znači da im nije ništa. Nažalost, svašta im je, samo tu informaciju nemate.

Razgovarajte s drugim roditeljima.
Pomozite jedni drugima.

Čuvajte djecu🌻

Nagoni su nagoni, bez obzira na odrastanje i pojavljivanje novih. A kad nas preuzmu onda se poprilično udaljavamo od onoga što jesmo. Identificiramo se s njima. Preuzmu svaki aspekt našeg života. Upada se u začarani krug.

Kad malo bolje pogledate kompletan svijet, primjećujete li kako se baš nekako nameće agresivno življenje iz nagona? Primjetite uzorak koji se slavi i nameće. Razmišljajte.

Nije ovo samo na internetu i među nama je.
Vrlo nametljivo neke struje žele uvjeriti da tako treba živjeti. To je "autentično i moderno".
I među onima koji rade s djecom.

Uglavnom, pozivam vas da razmišljate svojom glavom i budete čvrsto s nogama na zemlji.

Čuvajte svoju djecu🌻✨

Ali mamaaaa svi idu kasnije od mene leć. I sto drugih razloga može biti znam. Ali...
Ako vam sad dijete ima npr. 9,10 godina i ide u 22:00. Dogodine ćete nesvjesno pomaknuti, a do 15.god već je prošla ponoć odavno, s mobitelom su do dva tri sata budni po noći. I u dosta slučajeva to roditelji niti ne znaju.

Postavite "brane" jer odnijeti će ih. 🌻

Ove moje objave zadnjih dana se tiču ama baš svakog roditelja u Hrvatskoj.

Ako nešto ne vidite na svoje oči ili ne čujete na svoje uši to ne znači nikako da to ne postoji.

Bili mi "dovoljno dobar" ili "podkapacitiran" roditelj isto nam je skoro kad krenu u skupinu.
Bili mi roditelj nasilnika, žrtve ili promatrača jao ga se svima nama na različite načine.

Djeca nam svima sjede u istom razredu i utječu loše jedni na druge, jer takvi smo mi ljudi, lakše loše stvari mi preuzimamo nego dobre.

Pogotovo djeca, ne zaboravite da im fali pola mozga još u osnovnoj školi, oni "misle" da su cool sa devijacijama. Posebni, drugačiji, bolji, jači, zabavniji, da će se lakše uklopiti.

Razumijem da vas ovo može plašiti i da radije nebi htjeli znati. Ali postoji. I jedino mi možemo spriječiti.

I zakon naravno koji će prestati držati uškopljene i sve one koji rade s djecom. Jer će i dalje biti roditelja "s kojima se ne može ništa postići". Ali manje.

Ako mislite da je ovo grozno i ne želite čuti ni znati onda bolje da ni ne znate što sve nastupa na snagu kad pređu u srednju školu.

Čuvajte djecu i obitelj.

Povežite se s drugim roditeljima, razgovorajte bez srama i neugode. Dok vam djeca znaju da vi ne komunicirate njima hrabrost i sloboda rastu, ali u krivom smjeru. Dok nema posljedica hrabrost još veća.
Oni roditelji (malobrojni) koji se drže zajedno i iskomuniciraju između sebe lakše mogu na vrijeme spriječiti ili zaustaviti.

Prije nego dođe do točke kad se ide po dijagnozu kao direktne posljedice svih ovih faktora koje danima nabrajam.

Otvorite oči. Nisu nam djeca ista doma i u školi. Upoznajte djecu.
🌻

Uf uf, ovo je još jedan od masovnih problema. Energetskih pića ima od raznih proizvođača. Velika je šansa da ni vi odrasli ne znate da su u pitanju te vrste pića. Ukusni su, taman po mjeri djeteta koji nema pojma šta pije i ne razumije opasnost. Jer ne razumije ni puno roditelja jer im ih i oni čak kupe. 😔

Nisu zabranjeni po zakonu za prodaju maloljetnicima.

Od 10e godine ih već piju na dnevnoj bazi.

Oni ne mogu biti dobro dok ih piju. A vi ne znate da ih piju, možete vidjeti nazujanost, psihomotorni nemir, ne može se koncentrirati... To ne znači da imaju loše ocjene pa da to bude tajming kada se reagira.

Jedino ih vi možete zaustaviti jer očito da neće nitko drugi. Niti prodavač, ni škola, ni stručnjaci...

Računaju svi, kad im roditelje nije briga zašto bi se ja petljao. Za sve, pa tako i za ovo.

Čuvajte ih. Jer ako mi nećemo kako da očekujemo od profesora npr. da se brine o našem djetetu više od nas?

Naravno, ima još stvari ovisno o dobi djeteta. Poanta jest da se o nekim temama ne raspravlja i ne dogovora s djetetom. Oni nisu odrasle osobe u malom tijelu i potrebno je jasno razlučiti što jest za njih a što nije. To je odgovorno jasno roditeljstvo i vodstvo djeteta u odraslu dob. Njima se mozak razvija u djetinjstvu, što znači kao da nemaju određene dijelove mozga.

Ako dijete može raditi, jesti, piti, gledati, slušati i odlučivati kao da mu je 25 godina onda to znači i da je sposoban sam živjeti. A nije, zar ne?

Postoji jedan dio koji se često može vidjeti zadnjih godina.
Djeca su se uzdigla/napuhala iznad roditelja/autoriteta, imaju lažni osjećaj da na sve imaju pravo, da sve mogu i da su svi ispod njega. I pate kad odrastu.
I radi se često i o dobrim roditeljima, radili su tako jer su mislili da na taj način pokazuju ljubav, nekako samo skliznuli u popustljivost i prijateljski odnos.

Za nikoga to nije dobro ispalo, ni za to dijete ni za obitelj. Rezultat bude vrlo sličan zanemarivanju djeteta. Roditelji se počnu bojati vlastitog djeteta i još teže uspijevaju postaviti granicu.

I ja naginjem prirodno tom stilu roditeljstva ali kad sam osvijestila, vidjela, čula i doživjela kuda me može odvesti taj način funkcioniranja morala sam korigirati svoje impulse i razvijati vještine za dobro mog djeteta.

Teže je i napornije jer živimo u svijetu kakvom trenutno živimo i potrebno je više živaca, vremena, strpljenja i samokontrole. Ali nije nemoguće.

Jedno "Da" može napraviti više štete nego pedeset "Ne".
Čuvajte djecu i vratite sebi pravo da budete odlučan i jasan roditelj. Za njihovo dobro ali i dobro cijele obitelji❤️

Često se ova djeca proglase "osjetljivima" na temelju njihovih simptoma koji se pojave s vremenom.
Lakše je nalijepiti njima tu etiketu nego problematičnima reći da su problematični za većinu razreda.
Zanimljivo, samo druga tema je to.

I onda njih treba "popravljati" jer su okruženi vršnjacima i uvjetima koje nisu oni birali, a ni njihovi roditelji.

Nije fer više. Ovome svjedočim godinama. Škola je naporna sama po sebi djeci i to je ok, ali ne smije biti opasna.

Ne govore puno njih puno toga šta se dešava u školi. Ni roditeljima niti profesorima.

Da se ne zamjere i ne krenu u osvetu prema njima ako se sazna da su oni rekli. Cinkeri su onda, a cinkeri ne prođu dobro. Ne govore jer već imaju iskustvo da to što se požale odraslima ništa ne znači.
Zaštitite djecu❤️

Zvuči brutalno kad je ovako na "papiru"?
Kako je tek njima a kako je onima koji su s njima?
Fali stručnjaka, fali kreveta, fali edukacije....

A ja mislim da prvo fali prevencije.

"Edukacija" u ovoj fazi je riječ koja se koristi jer najbolje zvuči i nitko se neće uvrijediti i pronaći prozvan.

A ja mislim da ovo treba zaustaviti i svu pažnju usmjeriti na edukaciju sa svrhom prevencije, da ubuduće ne dolazi do ove alarmantne razine.

Jer nije više jedan u razredu, već jedan u klupi.

Žao mi ih je i suosjećam, ali još više žalim onu djecu koja su odustala od toga da se žale ikome.
Jer nema nikoga da ih spasi.
Žalili su se...ali nitko ih nije čuo.
S vremenom su prestali.
Jer se boje odmazde.
Jer nitko ništa nije ni dosad poduzeo.
Ili će im se prikloniti ili će ostati u još goroj poziciji, oni koji se nisu priklonili i patiti još više.

Jer sva posljedica koju imaju su bilješke i posjet stručnoj službi. I sve se nastavlja. Još naprave zabavnu foru s WhatsApp kanalom gdje objavljuju svoje bilješke.

Samo s još većom razinom samopouzdanja i vještinom da ih odrasli ne vide.

Evo, ja govorim umjesto djece koju nitko ne čuje.
Nadam se da će netko čuti mene odraslu i biti kamenčić koji će se zakotrljati za dobro sve ove djece.