Neurodal - NFB

Zašto rečenica "samo se opusti" uglavnom ne pomaže?
(I zašto to nije tvoja krivnja, nego čista fiziologija)

Pokušaj prisilnog opuštanja kad ti je tijelo u stanju visoke pripravnosti je kao da stišćeš kočnicu u isto vrijeme dok je automobil u punoj brzini. 🚗💨

Preopterećen živčani sustav ne zna kako "stati".
Kada mjesecima živiš pod pritiskom ili u burnoutu, naglo sjedenje u tišini za tvoje tijelo ne znači odmor, nego nesigurnost.

Zato te hvata nemir, krivnja ili tjeskoba čim pokušaš "ne raditi ništa". Onda se hvataš bilo čega samo da se nečim zaokupiš?

Mir se ne forsira. On se trenira. 🧠
Oporavak od kronične iscrpljenosti ne traži "još jedan zadatak" na tvojoj to-do listi.

Traži učenje mikro signala koji tvome živčanom sustavu korak po korak poručuju: "U ovom trenutku SADA, sigurna si."

Postoji strukturiran, znanstveni put natrag k sebi. 🍃
MBSR (Mindfulness Based Stress Reduction) je 8-tjedni trening u kojem postupno obnavljaš vlastiti kapacitet za mir i postavljanje granica.
Kada tijelo shvati da je sigurno, opuštanje dolazi potpuno prirodno.
Upravo na tom principu počiva ovaj program za prevenciju/oporavak od stresa i burnouta.

Treniraš kontinuirano tjednima kako bi naučila i automatizirala vježbe koje će postati novi način funkcioniranja i nošenja sa stresnim situacijama.
S vremenom će biti dovoljno samo nekoliko minuta dnevno koristiti ono što tijekom treninga si radila sat vremena.

Ima mjesta za još dvije osobe koje su spremne zakoračiti u jesen na drugačiji način nego prethodnih godina.
Link za prijavu za novu online grupu (start 15.9.26) nalazi se u opisu profila.
Čekamo te
🌻❤️

Jesi li ikada uhvatila sebe kako u nedjelju navečer već živiš u utorku? Ili kako dok piješ jutarnju kavu, tvoj um već odrađuje pet različitih scenarija koji se možda nikada neće dogoditi?

Ljudski mozak ima nevjerojatnu sposobnost putovanja kroz vrijeme. Možemo rekonstruirati prošlost i projektirati budućnost. Ali problem nastaje kada to putovanje postane bijeg od sebe samog. A znamo svi da ne možemo od sebe pobjeći, gdje god krenuli, zar ne?

Kada nas prošlost optereti neugodnim emocijama, mozak prirodno traži izlaz. I najčešće ga nalazi u budućnosti, u planiranju, brizi, analizi i kontroli.

Čini nam se da ćemo, ako dovoljno unaprijed razmislimo o svemu, izbjeći opasnost.
Ali dok um trči u sutra, tijelo ostaje ovdje. I plaća cijenu.
Živčani sustav ne razlikuje stvarnu opasnost od one koju zamišljamo za sutra. Za njega je stres - stres. Makar se drama odvijala samo u mislima.
I sve dok je naša pažnja usmjerena na "što ako", tijelo nema priliku poslati signal sigurnosti i otpustiti nakupljeni grč.
Biti prisutan u sadašnjem trenutku nije nikakav nedostižni zen. To je jednostavna odluka da na nekoliko sekundi tijekom dana prestanemo bježati. Da pogledamo oko sebe, udahnemo i shvatimo da je jedino mjesto gdje stvarno živimo točno tu gdje se nalaziš u tom trenutku.

Gdje su tvoje misli bile većinu današnjeg dana, u prošlosti, budućnosti ili tu gdje si stvarno bila, iz trenutka u trenutak? 🌻

Nakon još jednog dugog dana na poslu, konačno sjedaš u tišinu... ali u tijelu nema mira. Ili se budiš s onim teškim osjećajem praznine jer prosto nemaš više snage za novi dan. 🙋‍♀️
Prepoznavanje u kojem se stanju nalazi tvoj živčani sustav prvi je korak prema pravom oporavku. Dok nas stres drži u stalnoj brzini, burnout je obrambeni mehanizam tijela koje poručuje da su svi spremnici prazni.
Odmor se ne postiže prisilom, nego učenjem kako tijelu korak po korak vratiti osjećaj sigurnosti i mira.

🌿Upisi u novu online MBSR grupu za pomagačka zanimanja od 15.9. su otvoreni.
Kroz 8 tjednih susreta online prolazimo znanstveno utemeljene mindfulness tehnike za regulaciju stresa, postavljanje granica bez krivnje i prevenciju izgaranja. See u♥️

Pomažeš drugima da se smire, svakodnevno deeskaliraš krize i držiš prostor za najteže emocije... ali što se događa s tvojim tijelom kad završi radni dan? 🤍
Kao netko u pomagačkoj, edukacijskoj ili zdravstvenoj struci, tvoja svakodnevica zahtijeva ogromnu prisutnost.
Svakodnevno si sidro u krizama, držiš prostor za traume, slušaš teške ljudske priče i unosiš red u tuđi kaos.
Upijaš tuđe emocije i nosiš tuđi strah i tugu kako bi se drugi osjećali sigurno.

Ali, tijelo pamti svaki sat u kojem si morala biti "stijena".
Kad konačno dođeš kući, tvoja ramena su i dalje napeta, dah je plitak, a um vrtloži tuđe priče, emocije i nerazriješene situacije.
Dok profesionalno držiš sve pod kontrolom, u tebi se tiho nakuplja:

Empatijski umor: Dođeš kući ispražnjena, bez kapaciteta za sebe i svoje bližnje.
Tjelesni oklop: Nesvjesno zadržavanje daha, stisnuta čeljust i kronična težina u prsima.
Sekundarni stres: Nošenje tuđih tereta i sudbina dugo nakon što završi radno vrijeme.

​Za sve u pomagačkim, edukacijskim i zdravstvenim strukama ovaj uzorak je vjerojatno dobro poznat.
Znaš sve teorije. Znaš kako živčani sustav funkcionira. Razumiješ stres.

​​Empatijski umor i sekundarni stres ne rješavaju se novim znanjem, nego regulacijom vlastite biologije.

​Ovaj program ti može pomoći da prestaneš nositi posao u vlastitom tijelu.

​🌿 Upisi u 8-tjedni online program mindfulnessa za pomagačke i edukacijske stručnjake su u tijeku!

​Ovaj program stvoren je da ti pruži sigurno utočište i konkretne alate za:

​Postavljanje zdravih empatijskih granica: Kako ostati suosjećajna bez preuzimanja tuđe patnje.

​Tjelesno otpuštanje napetosti: Kako kroz somatske vježbe izbaciti nakupljeni stres iz organizma nakon zahtjevnog radnog dana.

​Dubinsku obnovu resursa: Kako aktivirati parasimpatički živčani sustav i vratiti se sebi.

​👥 Radimo u maloj, zatvorenoj grupi u kojoj vlada potpora, razumijevanje i bezuvjetna sigurnost.

​👉 Osiguraj svoje mjesto na vrijeme. Klikni na link u opisu profila i popuni prijavu.
Početak: 15.9.26 u 17:30
Lokacija: Online
Cijena:350 EUR (moguće u ratama)
Više info DM.
Može biti drugačije. Dopusti sebi luksuz da doživiš kako...
Veselim se susretu, Tonka 🌻

Usredotočena svjesnost je:
"Svijest koja nastaje obraćanjem pažnje s namjerom, u sadašnjem trenutku i bez prosuđivanja."

Ova se definicija temelji na tri ključna stupa:

S namjerom: Pažnja se ne prepušta automatskom pilotu i lutanju misli, već se svjesno i voljno usmjerava na ono čime se odlučiš baviti (npr. na dah, tijelo, osjetilne podražaje ili misli).

U sadašnjem trenutku: Fokus se sidri isključivo u onome što se događa sada i ovdje, umjesto vrtnje prošlih događaja ili analize i brige o budućnosti.

Bez prosuđivanja: Trenutačno iskustvo promatra se neutralno, bez označavanja osjećaja, misli ili podražaja kao "dobrih", "loših", "ugodnih" ili "neugodnih", te bez unutarnje potrebe da ih se odmah promijeni ili potisne.

Svakodnevni život zvuči lakši i mekši dok ga svjesnije živimo, zar ne?

Sloboda nije u tome da izabereš sve ponuđeno, nego da ne dopustiš vanjskom utjecaju da bira umjesto tebe.

Vježba od 30 sekundi:

1. Spusti stopala čvrsto na pod. Napravi 3 duga izdaha i prekini automatsku reakciju.
2. "Je li ovo moja autentična želja ili samo reakcija na tuđi pritisak?"
3. Vanjski pritisak stišće trbuh i ubrzava dah. Vlastita odluka, čak i kad je teška, donosi osjećaj stabilnosti i mira.

Zadrži pravo na vlastiti tempo i vlastiti izbor. 🌻

Ne možemo mi roditelji bez straha, bar malo.
Ali ako se današnji roditelj treba nečega bojati onda je to utjecaj mobitela na dijete.

Šteta neće nijedno dijete zaobići, samo će se manifestirati na različite načine u različitoj dobi.

Znate onu: lako je biti general poslije bitke.
Pa kad dođe do posljedica onda zbrajamo i oduzimamo što smo mogli drugačije. Čak i one stvari na koje nismo mogli utjecati.

Na ovo možemo.
Ali se ne preispitujemo.

Ovo je bitka koju roditelji često ni ne priznaju sami sebi. Nije baš uobičajeno da roditelji kažu: ovo se dogodilo sve zbog mobitela, mogli smo ovako ili onako. Ni dijagnoza djetetu mnogim roditeljima ne bude poziv na buđenje. Ni kad čuju od stručnjaka koji rade s djecom: maknite ekrane. Radije uzrok traže u svemu ostalom.

Na vrijeme spriječite. Ovoga se treba bojati u toj mjeri da osvijestimo da djeca nisu spremna na utjecaj koji ekrani imaju na njih, niti su spremna da sve vide što postoji. A postoji svašta, što ni zdrav mozak odrasle osobe ne može procesuirati i pitanje stavlja na kojeg nema odgovora: jel ovo moguće?

Nismo ni mi odrasli, ali tko nam je kriv, sami donosimo izbore što ćemo , koliko i kako, ne možemo kriviti svoje roditelje niti svijet.

A tko je odgovoran za našu djecu i koga oni mogu "kriviti" i kome se oni mogu žaliti?

Jer da jesu oni spremni i da je mobitel u dječjoj ruci normalna stvar zar bi bilo svih ovih posljedica za zdravlje i mjerenja fizičkog propadanja mozga?

Budite čvrsto s nogama na zemlji. Mirno. Staloženo. Odlučno. Jasni sebi i djetetu. Kad dođe vrijeme za mobitel dovoljni su im pozivi i poruke. Puno toga mi ne možemo kontrolirati i promijeniti, ovo možemo.

Čuvajte djecu 🌻

Ne znači da su svi ljudi koji stoje iza zli i pokvareni. Mada ima i takvih.
Samo rade svi svoj posao sa svrhom što veće zarade. Psihološki stručnjaci su angažirani kako da dođu do što većeg broja djece/ljudi zaokupe im svu pažnju i izazovu u njima osjećaje kojih se neće lako otarasiti i tražiti će još.

Nije to samo rezervirano za nezreli dječji mozak, nažalost i za odrasli je. Nikad dovoljno hrane, pića, putovanja, odjeće, igračaka....i osjećaj praznine stoji, nikako da dođemo do osjećaja cjelovitosti, dovoljnosti i zahvalnosti. Jer još toliko toga ima. "Svijet" stalno podsjeća što još nismo uspjeli vidjeti, dotaknuti, okusiti. Udaraju na emocije. Osjećati ću se tako i tako kad još ovo ili ono.
A nemir i unutarnja napetost se talože kao da su prirodni dio našeg bića. Nisu.
Tko god je općenito miran i staložen taj nije slijepi korisnik ni kupac svega što postoji.

Ovo je vrijeme u kojem treba stajati čvrsto na zemlji s obje noge.
Vrijeme za definiranje osobnih želja, vrijednosti i granica.

Ako volite samo sladoled od vanilije budite sebi jasni da volite vaniliju jer "svijet" će vas lako uvjeriti da ipak volite, želite i žudite za čokoladom.

A djecu će uvjeriti u sve što požele samo da postanu i ostanu korisnici ili sljedbenici.

Mislite i razmišljate, jel to vaša odluka ili ste nesvjesne poruke pokupili što ćete misliti/raditi /kupiti? Zaista vam to treba ili neki glasić unutar vas viče "još to još to" pa ćeš se zato dobro osjećati?

Ali, u konačnici, na nama leži osobna odgovornost za naše izbore. Nije nam svijet kriv, ne možemo ga promijeniti ali možemo izabrati što ćemo uzeti za sebe ili dijete od onoga što nudi. Što nam zaista treba i što zaista želimo. Jer sve svakako nikada nećemo moći, uvijek će ostati "još ovo".

Čuvajte sebe i djecu jer "svijet" će sve samo ne to🌻

Nemojte misliti da se uvijek radi o lošim zanemarujućim roditeljima. Radi se o svima nama i koji se svjesno i odgovorno brinemo o djeci.
Jednostavno ukližemo na neki krivi put jer smo između ostalog prestali vjerovati sami sebi.

Mozak nesvjesno skenira okolinu što vrši veliki pritisak i bez upliva naše svijesti mi dopustimo/popustimo a da uopće to nije naš izbor kao roditelja. Toliko roditelja zna da je to krivo, sami primjećuju da stvara djetetu problem ali toliko nas je preuzelo da su roditelji digli ruke u stilu, ne mogu ja tu ništa, to je tako danas.

Od mora informacija, uputa, prijedloga, savjeta počnemo se gubiti, stavimo hiperfokus tamo gdje ga okolina stavlja i automatski tako jednostavne stvari nam prođu ispod radara. Toliko su jednostavne da su nažalost izgubile vrijednost.

Hrana, san, fizička aktivnost, sunce, priroda, nemoguće da je to tako važno pored svijeta koji nudi toliko toga. Nesvjesno uvijek pobjeđuje, radimo i uzimamo ono što se nameće. Dok god ne postanemo svjesni vlastite "nesvijesti".

Najveći je problem što roditelji već to znaju. Znaju što je ispravno i što treba njihovom djetetu i što nije dobro za njihovo dijete.
Ali uslijed nedostatka vremena, brzine života, fokusa na sve ono što još trebamo napraviti i utjecaja okoline samo pustimo...i ode...nekima nepovratno.

Ako imamo informacije da su ekrani štetni za dijete i narušavaju zdravlje ili ako djetetu ne osiguramo san na vrijeme za njegovu dob stanite i promislite, donesite SVOJ svjesni i odgovorni izbor.

Ne zato što ste pročitali pa nesvjesno i to radite nego što ste odlučili sami da ćete zaštititi i zdravlje svog djeteta.

Ljudi zadnjih godina imaju potrebu prikazati svoj život "boljim" nego što jest. To uključuje i prikazivanje svog djeteta. Ljudi ne pričaju između sebe o svojim problemima. I onda teško imaju percepciju da se to i drugima događa. " Pa šta, i oni su na mobitelu i idu kasno leći pa im nije ništa, prolazi s 5". To što ne znate kako su zaista djeca iz familije ili razreda to ne znači da im nije ništa. Nažalost, svašta im je, samo tu informaciju nemate.

Razgovarajte s drugim roditeljima.
Pomozite jedni drugima.

Čuvajte djecu🌻