SENSE Centar

In memoriam: Mark Harmon „Lako je bilo izglasati osnivanje Tribunala tog februara 1993, ali mogu vam iskreno reći da niko nije vjerovao da će to profunkcionisati.“ Riječi Madeleine Albright, tadašnje američke državne sekretarke, kazane 2002. godine, dugo nakon što je napustila politiku, potvrdiće istinu koju su ...

It was an honor to witness Mark Harmon’s tireless fight to achieve justice for the victims of the wars in the former Yugoslavia. A key part of this fight was his struggle for the survival of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), the first operational international criminal tribunal since the Nuremberg and Tokyo Trials. Established in 1993, the ICTY initially faced skepticism and doubts about its survival. However, thanks to the professionalism and dedication of Mark Harmon and others from the Tribunal's first team, it survived and critical facts about the crimes committed in post Yugoslav wars were uncovered - facts that, without the Tribunal, might never have come to light. Thank you, Mark Harmon. RIP
https://ictyoralhistory.sensecentar.org/mark-harmon-interview

Bila je čast imati podršku Budimira Lončara. Verovatno poslednji velikan jugoslovenske diplomatije. Veliki gubitak. (promocija novog interaktivnog narativa u SENSE Centru 2019. godine - B. Lončar, C. Agius, S.Mesić)

Ranko Bugarski, prosvetitelj Ranko Bugarski je jedan od najznačajnijih sledbenika prosvetiteljske tradicije u Srbiji i u našem regionu u celini. Zastupati prosvetiteljsku tradiciju u Srbiji nikad nije bilo lako.

Ostalo je još sedam dana za prijavu na studijski boravak u Puli
u organizaciji SENSE Centra za tranzicijsku pravdu.

Studenti i postdiplomci historije, prava, novinarstva, političkih nauka, aktivisti i mladi profesionalci u oblasti ljudskih prava i tranzicijske pravde, pridružite nam se.

prijave do 20.08.2024.
[email protected]
više informacija https://sensecentar.org/hr/aktivnosti/poziv-za-studijski-boravak-u-sense-centru-u-puli

Veliki gubitak

Bojan Tončić 1967-2024 Jučer nas je napustio naš dragi Bojan Tončić. Nemamo riječi. Ispratit ćemo našeg druga pjesmom na put u neki ljepši svijet daleko od masovnih grobnica, ratnih zločina, nepravde i laži o kojima je dugo, uporno i briljantno pisao. Davne kiše Moj prijatelj je umro Da, umro je moj brat Znam, ...

"The Last Tango in The Hague - A Contribution to the History of the Dissolution of Yugoslavia" is a new interactive narrative produced by the SENSE Center. We present excerpts from the trials of Slobodan Milošević, conducted between witnesses and the accused representing himself.

The Last Tango in The Hague A contribution to the chronology of the dissolution of Yugoslavia – excerpts from testimonies at the trial of Slobodan Milošević

*Poslednji tango u Hagu - Prilog istoriji raspada Jugoslavije* novi je interaktivni narativ u produkcije SENSE Centra. Predstavljamo delove rasprava sa suđenja Slobodanu Miloševiću vođenih između svedoka i optuženog koji se sam zastupao .

Poslednji tango u Hagu Prilog hronologiji raspada Jugoslavije – izvodi sa svedočenja na suđenju Slobodanu Miloševiću

SREBRENICA 28 http://srebrenica.sensecentar.org/

Ne u naše ime – 30 godina od zločina u Ahmićima - DWP-BALKAN Na današnji dan prije 30 godina u Ahmićima pored Viteza počinjen je jedan od najokrutnijih ratnih zločina na prostorima nekadašnje Jugoslavije. U ranim jutarnjim satima, 16. travnja 1993., lokalne postrojbe HVO-a počele su napad na selo. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u ...

Day 7 - End of Campaign - Ahmići 1993-2023

https://www.youtube.com/playlist?list=PLvW6ccYqbrOup6yRIG3Iv7z_i7rwMMctL

The Croat-Bosniak conflict, that started simmering in Central Bosnia in the fall of 1992, escalated dramatically in mid-April 1993 when Croatian Defence Council (HVO) forces launched a coordinated attack against Stari Vitez and a number of Bosniak villages in the Lašva Valley. The gravest atrocity of the Croat- Bosniak conflict, that ended in March 1994, was committed in one of those villages – Ahmići.
The crimes committed by the HVO in the Lašva Valley, including the Ahmići Massacre, led to a succession of indictments and trials before the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) against Tihomir Blaškić, Dario Kordić and Mario Čerkez, Zlatko Aleksovski, Kupreškić and others, Anto Furundžija and Miroslav Bralo. The case of Paško Ljubičić, former commander of the 4th battalion of the HVO Military Police, was transferred to the Bosnia and Herzegovina State Court in Sarajevo, where he pleaded guilty for the massacre committed in Ahmići by the forces under his command.
The judgements brought by the courts in The Hague and Sarajevo provide a detailed account of the attack that began in the early morning hours of 16 April 1993 and left 116 inhabitants of Ahmići dead, among them women and children, while 169 homes and two mosques were set on fire or destroyed. The trial chambers found that the attack was not an operation with a military purpose, but a well-planned and organized massacre of Bosniak civilians followed by unlawful detention and deportation of those who survived, with the intention of spreading fear among Bosniaks in the area and to prevent their return.
Video is a part of the interactive narrative “Ahmići - 48 hours of ashes and blood” produced by the SENSE Transitional Justice Center, available at https://ahmici.sensecentar.org/

Dan 7 - Kraj kampanje AHMIĆI 1993-2023

Ahmići 30 godina od zločina

https://youtube.com/playlist?list=PLvW6ccYqbrOsvAXEVzRbfX3lM4XEce5AI

Hrvatsko-bošnjački sukob, koji je u centralnoj Bosni tinjao od jeseni 1992. godine, rasplamsao se sredinom aprila 1993. kada su snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) izvršile koordinirani napad na Stari Vitez i niz bošnjačkih sela u Lašvanskoj dolini. U jednom od tih sela - Ahmićima – počinjen je pojedinačno najveći masakr tokom čitavog hrvatsko-bošnjačkog rata koji je trajao do marta 1994. godine.

O zločinima počinjenim u Lašvanskoj dolini raspravljano je na nekoliko suđenja pred Haškim tribunalom (u predmetima Tihomira Blaškića, Daria Kordića i Maria Čerkeza, Zlatka Aleksovskog, braće Kupreškić i ostalih, Ante Furundžije, te Miroslava Brala), dok je slučaj Paška Ljubičića prepušten pravosuđu Bosne i Hercegovine. Ljubičić, bivši zapovjednik Četvrte bojne Vojne policije HVO, je u Sarajevu priznao krivicu za masakr koji su snage pod njegovom komandom počinile aprila 1993. u Ahmićima.

U presudama donijetim u Hagu i Sarajevu detaljno se opisuje kako je u napadu, započetom u ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993, ubijeno 116 stanovnika Ahmića, među kojima su bili i žene i djeca, dok je spaljeno ili razoreno ukupno 169 kuća i dvije džamije. Sudije su zaključile da se nije radilo o borbenoj operaciji, već o planiranom i dobro organizovanom pokolju bošnjačkih civila i nezakonitom zatočivanju i deportaciji preživjelih na druga područja, sa ciljem da se raširi strah među stanovnicima i spriječi njihov povratak.

Svi video klipovi su dio interaktivnog narativa "Ahmići - 48 sati pepela i krvi". Narativ je posvećen istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine pred MKSJ. Dostupan je na adresi https://ahmici.sensecentar.org/

KAMPANJA AHMIĆI 1993-2023
Dan 06 - Sudski epilog
https://youtu.be/9HwA76dwd-g

Prve optužnice za zločine u Lašvanskoj dolini podignute su 1995. godine, a do 2006. pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je održano sedam postupaka protiv ukupno 13 optuženih.
Dvojica optuženih su osuđena nakon priznanja krivice: Miroslav Bralo 2005. godine u Tribunalu, a Paško Ljubičić 2008. u Sarajevu, pošto je njegov predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine.
U preostalih pet haških procesa sudilo se jedanaestorici optuženika koji su poricali krivicu. Tihomir Blaškić se predao u aprilu 1996. i, budući da ostala petorica s originalne optužnice za Lašvansku dolinu još nisu bila dostupna Tribunalu, njemu je odvojeno suđenje počelo u junu 1997. Zlatka Aleksovskog su hrvatske vlasti predale Tribunalu u aprilu 1997. a suđenje mu je počelo u januaru 1998. godine. Antu Furundžiju je SFOR uhitio u decembru 1997., a suđenje je održano u junu iduće godine.
Nakon predaje veće grupe optuženih u oktobru 1997. organizirana su dva grupna procesa: šestorici pripadnika HVO-a iz sela Ahmići (Kupreškić i ostali), te dvojici optuženika višeg ranga – političaru Dariju Kordiću i zapovjedniku viteške brigade HVO-a Mariju Čerkezu.

Video je dio interaktivnog narativa "Ahmići - 48 sati pepela i krvi". Narativ je posvećen istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine pred MKSJ.

KAMPANJA AHMIĆI 1993-2023
Dan 05 - Priznanja krivice
https://youtu.be/801npsLNSSg

U Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) poricanje krivice je pravilo, a njeno priznanje izuzetak koji ga potvrđuje. Od ukupno 161 osobe protiv koje je tužilaštvo MKSJ podiglo optužnice za ratne zločine, krivicu je priznao 21 optuženi.
S izuzetkom Dražena Erdemovića, koji je odgovornost za sudjelovanje u srebreničkom genocidu javno priznao i prije nego što mu je napisana optužnica, svi ostali su se na prvim pojavljivanjima pred Tribunalovim sucima izjasnili da nisu krivi ni po jednoj od točaka optužnice.
U tu matricu uklapaju se i dvojica optuženih za zločine u Ahmićima i Lašvanskoj dolini: Paško Ljubičić, bivši zapovjednik 4. bojne vojne policije HVO-a, i Miroslav Bralo, pripadnik „Jokera“, antiterorističkog voda u sastavu 4. bojne.

Video je dio interaktivnog narativa "Ahmići - 48 sati pepela i krvi". Narativ je posvećen istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine pred MKSJ.

KAMPANJA AHMIĆI 1993-2023
Dan 04 - Poricanje i prikrivanje zločina
https://youtu.be/LWP8Hzij6JY

Poricanje i prikrivanje zločina počinjenih u ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije je, u pravilu, bilo pažljivo planirano i sustavno provođeno, baš kao i njihovo činjenje. Zločin u Ahmićima u tom pogledu nije izuzetak. Štoviše, paradigmatičan je primjer.
Nakon masakra u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, političko i vojno rukovodstvo bosanskih Hrvata u kontaktima s međunarodnim predstavnicima podastrlo je čitav niz teorija i (ne)mogućih objašnjenja – od toga da je zločin isprovocirao misteriozni Englez do toga da su ga počinili Srbi, pa čak i Muslimani prerušeni u uniforme Hrvatskog vijeća obrane.
Zataškavanje je nastavljeno i nakon rata, preciznije od novembra 1995. godine, kada je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju podigao optužnice za zločin u Ahmićima. Hrvatske vlasti su, istina, primorale optužene na dobrovoljnu predaju, ali su ujedno poduzele korake da u Hag – pored Blaškića, Kordića i drugih optuženika – ne stignu i dokazi koji bi doprinijeli razotkrivanju istine o Ahmićima.
Hrvatska obavještajna služba je potom otišla korak dalje, nastojeći da se infiltrira u Tribunal i podrije njegove napore u razotkrivanju zločina u Ahmićima i ne samo u Ahmićima.

Video je dio interaktivnog narativa "Ahmići - 48 sati pepela i krvi". Narativ je posvećen tribunalovoj istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine

KAMPANJA AHMIĆI 1993-2023
Dan 03 - Zločin u toku
https://youtu.be/Fo86sAU38-I

Masakr izvršen 16. aprila 1993. u selu Ahmići predstavlja tek jednu užasnu epizodu u široko rasprostranjenom obrascu nasilja kojem je svrha progon. Tragedija koja se odigrala tog dana ima sve odlike antičke tragedije. Kao prvo, odlikovala se jedinstvom vremena, prostora i radnje. Ubijanje, ranjavanje i paljevina izvršeni su na istom području, u razdoblju od nekoliko sati. Izvršile su ih relativno male grupe pripadnika vojnih snaga bosanskih Hrvata: HVO-a i specijalnih jedinica hrvatske vojne policije, takozvanih Jokera. U toku nekoliko mjeseci koliko je trajao ovaj sudski postupak vidjeli smo pred sobom, kroz priče žrtava i preživjelih, veliku tragediju. Baš kao i u antičkim tragedijama, u kojima se zlodjela nikad ne prikazuju već ih prepričavaju glumci, brojni su svjedoci Pretresnom vijeću opisali ljudske tragedije koje su snašle tolike obične stanovnike tog malog sela.
(Iz sažetka Presude Pretresnog vijeća u predmetu ‘Kupreškić i drugi’)

Video je dio interaktivnog narativa "Ahmići - 48 sati pepela i krvi". Narativ je posvećen tribunalovoj istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. god

AHMIĆI 1993 -2023
Dan 02 - Otkriće zločina
https://youtu.be/1x-5sfvr42Y

U rano jutro 16. travnja izbili su oružani sukobi između Armije Bosne i Hercegovine i hrvatskih snaga HVO-a u gradu Vitezu. Bilo je i istovremenih i naizgled usklađenih napada hrvatskih snaga HVO-a na okolna sela. Čini se da je većina sela branjena i vođene su borbe, uz izuzetak Ahmića.
Selo Ahmići nalazi se oko dva kilometra istočno od grada Viteza, u središnjoj Bosni i Hercegovini. Do 16. travnja imalo je otprilike 800 stanovnika, od kojih je bilo oko 90% Muslimana. U Ahmiće se sklonilo oko 300 Muslimana prethodno prisilno raseljenih iz drugih područja.
Kada je terensko osoblje specijalnog izvjestitelja posjetilo selo početkom svibnja, dva tjedna nakon napada, zgarišta nekih od otprilike 180 uništenih kuća još su tinjala. Tijekom ili nakon napada dvije džamije u selu su uništene, jedna eksplozivom, dok je druga bila zapaljena i njeni ostaci su još uvijek tinjali kad su terenski djelatnici stigli u selo. Od 89 tijela koja su pronađena u selu, većina su bile starije osobe, žene, djeca i dojenčad. Popis 101 moguće žrtve dobiven je iskazima raseljenih osoba koje su svjedočile ubojstvima.
(Iz izvješća T.Mazowieckog, 19. svibnja 1993.)

AHMIĆI 1993 -2023
Dan 01 - Progon ljudskosti
https://youtu.be/3DdUchf00UU
Tragedija koja se aprila 1993. dogodila u malom selu Ahmići odražava poput mikrokosmosa mnogo šire napetosti, sukobe i mržnju koji od 1991. more bivšu Jugoslaviju i koji su prouzrokovali toliko patnji i krvoprolića. Za samo nekoliko mjeseci pripadnici različitih etničkih grupa koji su dotad bili u dobrosusjedskim odnosima, živjeli jedni kraj drugih u miru i koji su nekada poštovali različitost vjerskih običaja i tradicije pretvorili su se u neprijatelje. Nacionalistička propaganda je postepeno pothranjivala promjenu u predodžbama i samoidentifikaciji pripadnika pojedinih etničkih grupa. Prvobitna percepcija “drugih”, tj. pripadnika drugih etničkih grupa, kao “različitih” postepeno se počela mijenjati u percepciju njih kao “tuđinaca”, a zatim i kao “neprijatelja”, te potencijalne prijetnje identitetu i prosperitetu vlastite grupe. Nekadašnji dobrosusjedski suživot pretvorio se u progon onih “drugih”.
Glavna meta tih napada bio je upravo sam identitet – sama ljudskost – žrtve. To “lično nasilje” se provodi nad drugim ljudskim bićima isključivo zbog njihove etničke, vjerske ili političke pripadnosti.
(Sažetak Presude Pretresnog vijeća Haškog tribunala u predmetu ‘Kupreškić i drugi’)