Lumen Laboratorium - Centar za djecu mlade i obitelji

Sretno svima!

Suocavanje s izazovima i rast kroz njih gradi otpornost koju ugodan zivot ne moze nauciti. 🏄

Razmišljanje nakon današnjeg rada s klijentom:

“profesionalac je podbacio mnogo vise p**a nego sto je početniku uopće pokusao.”

Precesto zaboravimo da je svaki profesionalac jednom bio pocetnik - glavu gore, sutra je novi dan i novi korak ka necem boljem i kvalitetnijem :)

Uspjeh nije stvar talenta i srece, vec prica o dosljednosti.

Ranojutarnje promisljanje psihoterapeutkinje kaze: “ Svaki uspjeh je u pocetku bila briga.” 😂🚗🏎

❤️

Vikend je pred nama. Pametno birajte rijeci:)

Ukoliko niste sigurni sto reći… zapamtite: nije toliko važno što ćete reći, već koliko ćete podrške pružiti. Ponekad je saslušati neku osobu sve što je potrebno.

Za anksiozne osobe često je najbolje da imaju nekoga pored sebe kome se mogu povjeriti i tko će ih strpljivo saslušati.

Vecina ljudi danas, pogotovo adolescenata, u eri digitalnim medija i uvjerenja o instant sreći i brzinskom ostvarenju životnih ciljeva, podcjenjuju snagu dosljednosti, discipline i svakodnevnog ulaganja energije.

Uspjeh je satkan od 95% dosljednosti i 5% sreće. Biti dosljedan, iz dana u dan, nije lako, no životno je važno.

Trčanje me naučilo da iz svakog velikog rezultata stoji dani planiranja, discipline, dosljednosti i vjere u sebe.

Ispred mene je plan satkan od 12 tjedana, 74 dana, 5 treninga tjedno i zelja da otrčim polumaraton na Malti.

Hoću li uspjeti, nemam pojma, možda da; možda ne.

Ono sto znam - dati ću sve od sebe. 💪

A isto pozivam i sve vas, male i velike prijatelje Lumena -nadite svoj cilj štogodd on bio), ulažite svakodnevno energiju njega i - gledajte kako se iz dana u dan, korak po korak, vas život mijenja.

A mogli bi i neku okladu napraviti: hocu li uspjeti? Sto vi mislite? 😂

Svjedoci smo kako se proteklih nekoliko dana cesce nego inace pricalo o nasilju nad zenama, osnazivanju te nacinima kako pruziti podrsku.

Sve je to vazno i potrebno, no, jos je vaznije stvoriti odnos s djevojcicama i djecacima u kojima ce se osjecati slobodno i sigurno izreci sto im se desava.
Za odnos s djecom odgovorni smo mi odrasli. Budimo im nepresusni izvor podrske i prihvacanja onda kad nas najvise trebaju - u djetinjstvu.

„Nije mi se danas dalo dolaziti na trening, ali sam se prisilio znajući da ću nakon treninga biti umoran i – sretan!“

Tjelesno vježbanje omogućuje razvoj pozitivnih društvenih i moralnih osobina kao što su: timski rad, solidarnost, pravednost, odlučnost, smjelost, prisebnost, upornost, ustrajnost, discipliniranost, odgovornost, iskrenost, skromnost, optimizam, poštenje, kulturno ponašanje, patriotizam i dr. Sve te osobine itekako su poželjne u suvremenom načinu života, pri svladavanju svakodnevnih poslovnih i životnih zapreka te snalaženju u velikom broju novih i stresnih situacija. Povećanjem snage, izdržljivosti (općenito unaprjeđenjem kondicije) ili smanjenjem tjelesne težine (ili drugih tjelesnih nedostataka poput lošeg držanja i dr.) pojedinac dobiva bolje mišljenje o samome sebi, što povećava percepciju vlastitih mogućnosti i sposobnosti, a samim time dolazi do rasta samopouzdanja te dodatne motivacije za nastavak tjelesnog vježbanja koje će mu omogućiti postizanje viših ciljeva.

Drage studentice i studenti,

studentsko doba posebno je zanimljivo, ali i zahtjevno. U različitim razdobljima studiranja možete doživjeti stanja psihičke uznemirenosti i to iz različitih razloga. Neke od njih mogu biti manje intenzivne i prolaznog karaktera, ali mogu trajati dulje i biti jačeg intenziteta te vam otežavati akademsko (i drugo) funkcioniranje.

Nadamo se da ćete svoje psihičko zdravlje i dobrobit učiniti prioritetom i obratiti nam se s povjerenjem.

[SVJETSKI DAN POSVOJENJA - 9. STUDENOGA]

Dana 9. studenog obilježava se Svjetski dan posvojenja kako bi se podigla svijest i senzibilizirala javnost o važnosti obiteljskog okruženja za razvoj svakog djeteta, s posebnim naglaskom na djecu bez adekvatne roditeljske skrbi.

Pružajući djetetu dom, dajemo mu priliku za bolju i sretniju budućnost.

Svim posvojiteljskim obiteljima Lumen čestita Svjetski dan posvojenja!

Djeca i tugovanje

Tugovanje je normalna reakcija na gubitak nekoga (ili nečega) tko nam je bio blizak, važan, koga smo voljeli. Ujedno to je i proces koji ima različite, uglavnom univerzalne faze, a njegov glavni cilj je da osoba koja tuguje ostane u kontaktu sa sjećanjem i uspomenama na umrlu osobu (zbog toga se ljudi koji tuguju često povlače) sve dok joj je to potrebno te da se postepeno privikava na život bez umrle osobe i na činjenicu da život nikada više neće biti isti.
Kroz proces tugovanja pred ljude se postavljaju mnogi izazovi, a prvenstveno je potrebno prihvatiti činjenicu da nekoga ili nečega više nema u našem životu. U skladu s tom spoznajom osoba prolazi kroz proces koji se naziva prorada gubitka. To je naime period u kojem je najsnažnije izraženo suočavanje s patnjom i boli koju osjećamo zbog gubitka. 

Za odrasle ljude dječji je gubitak i tugovanje osobito teško iskustvo; pokušavamo zaštititi dijete, teško nam je gledati dječju patnju, ne znamo kako bismo djetetu pomogli, želimo mu olakšati. Vrlo često odrasli i sami osjećaju bespomoćnost kada su u kontaktu s tugujućim djetetom. Pogotovo može biti teško i zahtjevno biti uz dijete i pružiti mu ono što mu je potrebno ukoliko je odrasla osoba koja brine o djetetu i sama doživjela gubitak.

Potraziti pomoc, ne damo za dijete, vec i za odraslu osobu, ponekad je kljuc uspjesnijeg oporavka tokom svih faza tugovanja.

Djeci i odraslima potrebna je podrska.

Kad govorimo o pomicanju vlastitih granica, onda prvenstveno mislimo na širenje pojma i svijesti o životu, drugim ljudima i samima sebi. Tu sintagmu koristimo kad želimo opisati iskorak iz uobičajene svakodnevice, prihvaćanje novih izazova, svladavanje novih vještina, testiranje vlastitih snaga itd.
Puno se u zadnje vrijeme govori o važnosti izlaska iz zone komfora jer tamo vani, kažu, izvan naših sigurnih granica, događa se prava čarolija. I imaju pravo. Samo bi bilo bolje kad bismo manje o tome pričali, a više radili na tom iskoraku koji na mnogo načina može oplemeniti naš život, izoštriti svijest o vlastitim sposobnostima i na kraju – pridonijeti našem zdravlju.

Jer čovjek je stvoren takav da mu je prirodno učiti tijekom cijeloga života, neprestano se razvijati i rasti. I normalno je da mu s vremena na vrijeme granice svijeta na koji je naviknut postanu pretijesne, da mu ponestane mjesta za zdravo napredovanje. Ako se ne može više dalje širiti i jačati, i ne poduzima ništa u vezi toga, sasvim sigurno će početi kopnjeti, venuti. Baš poput biljke u premaloj teglici s tlom koje više ne daje ništa hranjivo.

Tada je vrijeme za ‘lomljenje kalupa’ i širenje vlastitih granica jer jedino ta opcija može osigurati zdrav i sretan nastavak života. Na koji način će kalup trebati biti polomljen, to svatko za sebe najbolje zna. Ne moraju to biti nikakvi drastični životni potezi. I jednostavna nova navika može učiniti čudo za naš život. Za neke će se možda granice proširiti kad konačno nauče reći ‘ne’ ljudima i situacijama koje im ne odgovaraju. Za neke kad napuste posao koji ih frustrira; nekima će to biti posvećenost hobiju koji je do sada uvijek bio zapostavljan i sl.

Za mene, sjajan način pomicanja vlastitih granica su putovanja. Novi običaji, nova mjesta, pregršt nepoznatog i, ono najgore, malo načina očuvanja kontrole koja mi je jako bitna.

Za mene, prepustiti se zemlji i njezinim običajima najbolji je način pomicanja granica: fizickih, emocionalnih, duhovnih i materijalnih.

Indiju “iskorištavam” za otkrivanje jednog posebnog, godinama skrivenog djela sebe. I sretna sam zbog toga.

Danas sam posjetila dugo željeni Lotus temple. I u miru i tišini, sada i ovdje, sjetila sam se svih dragih Lumenovih klijenata. Kako je lotusov cvijet povezan sa svima nama?

Mozda ovako :)

Lotusov cvijet, između ostalog, simbol je i psihoterapije. Nisam sigurna kako je došlo do toga, no, vjerujem da je povezano s njegovim rastom. Ono sto mi vidimo, samo je krajnji cilj dugog procesa sazrijevanja, rasta i razvoja.

Lotus raste ispod vode, u mulju i probija se kroz mulj i prljavu vodu sve do površine vode gdje u konačnici postaje cvijet kakvog ga mi znamo.

U radu s klijentima promjena počinje iznutra, ispod površine, pa tek onda osjećamo je izvana. Mulj kroz koji se probijamo zapravo je proces osvješćivanja, razumijevanja, proživljavanja teškog, puštanja i opraštanja s iskustvom te podrške da istražimo kako smo došli tu gdje jesmo. U tim trenutcima teško nam je vjerovati da možemo doci do bistre vode, svjetlosti i ljepote kojoj će se drugi diviti.

Koliko je lotus svjestan svoje ljepote i uzdaha koje ponekad mami, ne znam. No znam da je svaki Lumenov klijent poseban i lijep na svoj način, u cijeloj svojoj individualnosti i autentičnosti.

Za sve vas koji razmišljate o promjeni - nije li put iz mulja do svjetlosti najbolje započeti uz mene kao podršku :)

Spoznaja sa samoozljeđivanje ima određenu ulogu i životu djeteta ili adolescenta, može nam pomoci manje osuđivati a više biti podrška i izvor razumijevanja.

Što više razumijemo, više smo u mogućnosti ponuditi potrebnu podršku za otkrivanje bolji i kvalitetnijih načina zadovoljavanja određenih potreba.

Što reći umjesto “nemoj plakati”?

Gledati nama blisku osobu kako plače je teško. Ponekad želimo da prestano samo kako bi nama bilo lakše i kako bi se mi osjećali bolje.

Znam, i meni je teško kad meni bliske osobe plaču i kad vidim da ne mogu učiniti mnogo - pa se sjetim, moje prisustvo je sasvim dovoljno.

Ovo su neke od rečenica koje mogu pomoći. Često ne moramo ništa niti reći, doboljno je sjesti pored osobe, skuhati čaj, prružiti kutiju s maramicama i poticati osobu da se dobro isplače.

U konačnici, suze donose olakšanje.

Čitanje ništa ne može zamijeniti, a sa sobom nosi niz dobrobiti za razvoj djeteta.

Pravilna prehrana i fizička aktivnost ključna su kombinacija za zdrav i dug život. Ove navike najlakše se stječu još u ranom djetinjstvu i tada ih je lakše održavati tijekom odrasle dobi. Djeca koja se bave sportom k tome često imaju i druge pozitivne osobine kao što su upornost, timski duh, organiziranost i ambicija, pa je jako važno da ih roditelji na to potiču.

Sa novom školskom godinom kreću i slobodne aktivnosti. Za roditelje i djecu odabir nove aktivnosti ili nastavak stare, sa sobom donosi niz pitanja. Od onih s koliko godina dijete uključiti u neki sport, koliko je treninga tjedno dovoljno, a u malo starijoj dobi i jesu li potrebni dodatni treninzi te da li je djetetu potreban individualni trening ili je doboljno “veliko” da sve može sam.

Nekoliko je Lumenovih promišljanja nakon rada s roditeljima na ovoj temi 😊

Kao i sve u životu, odabir dječje aktivnosti potrebno je prilagoditi djetetu te zajedno s djetetom istraživati što mu leži. Za početak savjetuje se krenuti s nekim bazičnim sportom koji razvija višestrani sportski razvoj ili univerzalnim školama sportova gdje dijete komhinira više vrsta sportskih aktivnosti.

Budite spremi i na to da će dijete sigurno promijeniti nekoliko sportova, pogotovo u školskoj dobi i ranoj adolescenciji kada se, kao i sve ostalo, bira po modelu popularnosti, gledajući gdje treniraju prijatelji.

Treneri (koji su najčešće i kineziolozi) stručni su kadar i mogu vam pomoći ukoliko se osjećate zbunjeno. Poštujte njihove odgovore, ne prisiljavajte dijete na aktivnosti za koje nije emocionalno i/ili tjelesno zrelo.

Dopustite djetetu da samo izabere aktivnosti koja mu se sviđa. Više ne postoje razlike u muško-ženskim sportovima te nije nikakvo čudo vidjeti djevojčicu koja je uspješna u nogometu ili dječaka u plesu ili gumnastici.

Vaše inzistiranje da se dijete krene baviti određenim sportom protivno njegovoj želji može imati i negativne posljedice na psihičko i fizičko zdravlje djeteta.

I ono najvažnije: sport je igra zbog koje se dijete uvijek treba osjećati sretno i zadovoljno, što kao roditelj nikada ne smijete zaboraviti.

Danas je za mene
jako važan dan
mom Lumenu rođendan 😊

A kao i u svemu ostalome, samo je jedan put do uspjeha. ⤴️

Većina klijenata kreće na psihoterapiju s mišlju kako je svega par seansi dovoljno (po mogućnosti što manje) kako bi im bilo bolje ili da se promjene. Istina, ponekad je i jedan dolazak dovoljan kako bismo osjetili olakšanje i/ili stekli dojam da krećemo uzlaznom p**anjom. Napunili se svježom energijom, osjetili kako je netko, zaista, zainteresiran za nas i nasu životnu priču... No, velika je i opasna zabluda da nam od nekoliko susreta može biti toliko bolje da više nikada ne posustanemo, ne učinimo neki krivi korak ili potpuno promijenimo naše životne obrasce. Za neke stvari potrebno je vrijeme i svjesnost da, čak i kad situacije krenu nizbrdo to ne znači da će tako i ostati.

Često klijentima pokušam usporediti psihoterapiju s procesom stjecanja kondicije ili mršavljenja. Osoba koja je živjela na jedan način 30 godina ne može za samo mjesec dana promijeniti sebe iz temelja, ne može u trideset dana učiniti mnogo, ali može učiniti velike i važne korake poput donošenja odluka kojim životnim putevima želi ići i čemu želi težiti. Jednako tako, osoba koja se deblja 30 godina ne može imati ravan trbuh s pločicama za samo dva mjeseca treninga. Za pločice na trbuhu potrebno je vrijeme, snaga, disciplina i trener koji će biti uz vas. Iz mjeseca u mjesec do cilja koji ste si zacrtali.

Isto je i sa psihoterapijom, terapeut kreće postepeno, s temama koje su vama važne i koje vi donosite u terapiju. Na prvim susretima se međusobno upoznavati i stvarate temelje za kvalitetan rad: povjerenje, uzajamno poštovanje, iskrenost, podršku... sve ono što je važno kako bi terapijski proces bio stručan, etično i na dobrobit klijenta.

Geštalt terapija se zasniva na principu “ovdje i sada”, što znači da se iskustvo (poteškoća) na kom osoba želi raditi nastoji ponovno odigrati u terapijskom procesu kako bi osoba mogla iskusiti i istražiti što se u njoj događa dok to proživljava te istražiti različite scenarije i mogućnosti.

Temeljne tehnike geštalt pristupa su razgovor klijenta s terapeutom, ali i klijenta sa dijelovima sebe te eksperiment kroz koji osoba stječe novo iskustvo, produbljuje znanje o sebi te stječe nove vještine suočavanje s izazovima.

U geštalt terapijskom pristupu primjenjuje se mnoštvo ekspresivnih terapijskih tehnika (crtež, igra, modeliranje, pijesak, igre uloga, dramatizacija i sl.) kao i rad s tijelom i korištenje pokreta kako bi se osoba lakše izrazila i kako bi se ostvarili terapijski ciljevi.

Dodatno se u geštalt terapiji često koristi rad sa snovima i fantazijama te asocijativnim kartama kako bi se kroz simbole istražila perspektiva i način funkcioniranja klijenta te eksperimetiralo s drugačijim ishodima od onih s kojima je osoba nesretna.

Kroz 4 iskustvenih radionica želimo srednjoškolcima pružiti mogućnost učenja, uvježbavanja i prakticiranja mindfulness vježbi te vježbi mišićne progresivne relaksacije i autogenog treninga u stresnim i anksioznim situacijama.

Radionica je pogodna za srednjoškolce koji se osjećaju impulzivno, agresivno, potišteno, anksiozno ili ne znaju kako da se izbore s razno raznim emocionalnim stanjima.

Grupa broji max sedam članova a svi materijali potrebni za rad su osigurani.

Termini: 6.10., 10.10, 14.10. i 17.10 u 19h. Susreti traju sat i pol.

Prijave obavezne! 😊

Ucenici/ce osmih razreda najbrojnija su skupina Lumenovih klijenata. Mali, al veliki. Djeca, ali adolescenti. Zbunjeni, uplaseni, sjetni i s mnogo pitanja na koje pokusavaju pronaci odgovore.

Vazni koraci su ispred njih. Vrijeme prijelaza iz osnovne u srednju skolu. Tako ogroma i vazan korak.

Iako je prijelaz iz osnovne u srednju skolu uobicajen zivotni dogadaj, donosi sa sobom brojne poteskoce i izazove s kojima se neki pojedinci suocavaju lakse, dok drugi izrazavaju vise poteskoca. Uspjeh mladih osoba u prijelaznom razdoblju ovisi o njihovim znanjima, vjestinama i kompetencijama naucenima u obitelji, skoli te kroz vrsnjacka druzenja.

Punionica baterija za osmase mjesto je gdje cemo, svi zajedno, razvijati znanja, vjestine i kreativne potecijalne koji mogu pomoci u izazovima zavrsetka osnovne skole i pocetka srednjoskolskog putovanja.

Sve dodatne informacije dostupne su na: 0953882500, [email protected] ili u inbox stranice.

Jesen je godišnje doba koje nas uči kako i promjene mogu biti prekrasne 😊

Jeste li se već osvrnuli na svoje jesenske ciljeve, želje i prioritete? ⛅️❤️

Ukoliko želiš, možes s Lumenom podijeliti svoje odgovore. Podržati cemo svaku tvoju odluku :)

Dragi mali i veliki klijenti,
Lumen ove godine odlazi na malo duži godišnji (15.10 do 6.11). No, kako to biva u terapeutskom srcu, svi idete sa mnom i s drugog kraja svijeta navijati cu za vas!

U najavi…

Za 365 dana imati ces iza sebe ili godinu izgovora ili godinu napretka. Ti biras.

Samo zamisli sto mozes sve napraviti u tih 365 dana.

Ne gubi vrijeme, radi i živi svoje snove.

prEživjeti ili prOživjeti život. Jedno slovo, a ogromna razlika 😊

U najavi…

nosila sam samtarice uske smeđe
na pankerske čizme broj veće
ništa s ničim nije imalo veze
šigurecama okitila ruksak i pernicu
unutra walkman i nešto slatko u pretincu
šigurece zapinju za pletenicu
u koju uplela sam lijevu maslinastu vezicu

ušećerene bademe
koje je nona podvalila za po putu
(i Kavabon
što nađem uvijek u kaputu)
u prozirnu vrećicu za zamrzavanje hrane
natrpala je koliko stane
zna da ću putem dijeliti s njim
čije ime piše po knjigama svim

crnu olovku za oči stavljale smo
s unutarnje strane kapka
kosu sam dva put dnevno prala
nosila Peace oko vrata
sve svemu iz inata
sve veselo
nit dječje nit odraslo
samo da je tolerantno
samo da nije dosadno
izražavati se moramo
mi vezicama
odrasli presicama

njegovo ime pisala sam po rukama
s unutarnje strane ruksaka
njemu svirao je i moj Dylan u walkmanu
a nas dvoje
jedva bi se odvažili kimnuti u prolazu
zapela sam hodajuć po ravnom
promucala da "Često ja to tako"

kako dan ide kraju
iskre nas izdaju
usne dalje same znaju

nismo znali ništa o životu
danas to ljubavlju
zvati mogu
skidao je jaknu da mi ne bude hladno
iz ruksaka smo dijelili svo spakirano slatko

ni kosa ni čizme
ni ukrašeno na ruci ime
ništa nikada nije bilo
moderno ni praktično
koliko voljeti adolescentsko

(Dragi ucitelji i roditelji, adolescenti trebaju podrsku u svemu onome sto prolaze: odjeca, obuca, izbor glazbe, prvih ljubavi.

Manje kritizirajmo, vise grlimo i podrzavajmo njihovu borbu za vlastitu autenticnost i individualnost.

Ako mi necemo, tko ce 😒

Usluge Lumen Labaratoriuma 😊

Dragi roditelji, učitelji i školarci;

U novoj školskoj godini Lumen vam želi da uvijek budete ljubazni. Vecina ljudi koju ćete sretati na ulici, školskim hodnicima, klupi ispred ili iza vas nosi se s nekom vrstom boli iznutra i vaš prvi dojam o toj osobi samo je mali dio sire slike. Vjeruje da ćete kad tad stajati pored osobe koje je iznutra potpuno slomljena, a na van sve izgleda lijepo i skladno.

Sjetite se da svatko od nas vodi neke svoje bitke, zato pokušajte uvijek biti malo ljubazniji nego sto mislite da je potrebno - i prema sebi i prema drugima 😊

Iskoristite zadnje dane praznika🌝svjež zrak, šetnja prirodom, izlezavanje u šumi ili na moru🌥

I udahnite duboko, nije škola tako strasna! Uostalom, pocinje tek u ponedjeljak, nemojte se danas opterecivati😉

Osim brojnih fizičkih blagodati koje nam donosi hodanje, ono je iznimno dobro i za unaprjeđenje našeg psihičkog zdravlja. Hodanje je evolucijski upisano u nas od naših početaka i prirodno je kako za naše tijelo tako i za našu psihu. Poznato je da se kod hodanja u našem mozgu stvaraju kemijski spojevi koji nam donose osjećaj sreće i zadovoljstva. Hodanje je i meditativna aktivnost koja smiruje naš um i neurološki sustav. Repetitivna karakteristika hodanja (ponavljajući pokreti) također doprinosi psihološkoj dobiti i radi toga se preporučuje depresivnim ili tjeskobnim osobama.

Istraživanja pokazuju da šetnja od samo 15 do 20 minuta može podići raspoloženje, umanjiti tjeskobu i podići razinu kreativnosti, posebno ako hodamo u prirodi, okruženi zelenilom. Hodanje je izuzetno dobra aktivnost u aktivaciji osoba s depresivnim sindromima, a jednako tako i u prevenciji depresivnosti i anksioznosti.

Hodanje ubrzava i naše mentalne procese i sposobnosti, poboljšava koncentraciju i održava naš um mladim. Hodanje je dostupno, prirodno i jednostavno. Potrebna nam je samo odluka da ćemo napraviti prvi korak i tako pokazati poštovanje prema svom tijelu i umu te unaprijediti zdravlje.

Djeca nas uvijek promatraju…

I kad krenemo izvan pješačkog.
I kad ogovaramo druge.
I kad bacimo papir izvan kante.
I kad vičemo.
I kad sabotiramo sebe i svoje potrebe.
I kad ne brinemo o sebi.
I kad nemamo samopouzdanja.
I kad se povučemo iz konflikta iako smo u pravu.
I kad odustanemo od sebe.
I kad šutnemo psa.
I kad lažemo da nismo kući.

Gledaju nas…
i kad pridržimo vrata nekome.
I kad podijelimo kišobran s nekim tko ide u istom pravcu.
I kad kupimo hranu onima koji nemaju.
I kad se smijemo od srca.
I kad poljubimo partnera/icu.
I kada zagrlimo.
I kad pohvalimo.
I kad ljubazno zahvalimo.
I kada pričamo o tome kako je netko učinio nešto lijepo za nas ili druge.
I kada se borimo protiv nepravde.
I kada se zauzimamo za sebe.
I kada plačemo.
I kada smo tužni.

Gledaju nas…
I kako provodimo vrijeme s njima.
I kako se posvecujemo njima.
I kako volimo njihove aktivnosti.
I kako se spustimo na njihovu razinu.
I kako se radujemo njihovim uspjesima.
I kako djelimo naše uspjehe s njima.

A sva su djeca naša, ne samo ona koju smo rodili. Imamo odgovornost pružiti najbolji mogući primjer. Svakom djetetu biti oslonac i podrša. Primjer, model ponašanja.

Jednostavan način kako ja ustanovim da li pružam dobar primjer ili ne je da se zapitam - Kad bi ovo učinilo moje dijete da li bi mi bilo prihvatljivo ili ne?

Ništa ne odgaja tako moćno kao dobar primjer odrasle osobe.

O prijateljstvu je mnogo toga receno. Napisano je mnogo knjiga. Pjesama. Prijateljstvo je i predmet mnogih rasprava. O vaznosti i znacaju prijateljstva naucnici pisu vec godinama.

Prijateljstvo

Jedan motivacijski post za sve koji moju fizicku promjenu komentiraju s "ma lako tebi" 😊

Niti jedna promjena nije laka. No, sve krece od nas samih.
Sami biramo nacin zivota. 
Sami donosimo odluke.
Sami biramo gdje cemo biti i kakav zivot cemo voditi.
Sami odgovaramo za posljedice nasih zivotnih odluka.
Sami biramo fakultet, skolu, posao.

Sami moramo nazvati doktora kad nam nije dobro i trebamo pomoc.
Sami moramo uciti za ispit
Sami brinemo o svom zdravlju.
Sami odlucujemo sto ce nam biti prioritet u danu.

Pa tako sam i ja, jednog zimskog dana, sama odlucila da nesto moram poduzeti.

No, nikad nisam bila baš tip od tjelovježbe, a jos manje jutarnji tip osobe. Nikad se nisam uspjela dizati u 6 i odmah biti super produktivna. Jos manje, nikad nisam mislila da ću ikada poželjeti u 6 ujutro vježbati, no, kako to biva u životu pokazalo se da mi je u načinu života koji vodim, to jedino vrijeme slobodno za mene. I tako sam odlucila, u 6ipo biti cu u teretani. "Mos misliti, drzati ce te pet dana" - rekla sam sama sebi, dok sam se pospano s noge na nogu, vukla na prvi trening. I drugi, i treci, peti  deseti.

"Izdrzi jos malo, naspavati ces se za vikend" - tjesila sam samu sebe kuhajuci jutarnju kavu u danima kad mi se bas nije dalo ustati.

Al onda, odjednom, osjecala sam kako je jutarnjih tezina i kukanja sve manje,  te kako me to vrijeme u danu sve vise inspirira i sve više privlači, pogotovo kad vidim benefite od jutarnjeg vježbanja. I tako svako jutro u 6:30 sretna krecem odraditi treninge u fenomenalnom MyGymu. 

Pa, osim sto mi dani duze traju, imam vise energije, sretnija sam, tijelo poprima izgled kakav sam oduvijek htjela; već dugo se ne budim na sat, nego na bioritam, jednostavno, postalo je navika.

Buđenje u 5:45 postala je mala zivotna pobjeda koja čini ogromnu razliku u stilu života i  putu prema osobi koja želim biti.

Uspjeh ne dolazi sam od sebe, uspjeh stvaramo sami; korakom po korakom, iz dana u dan, mjeseca u mjesec...💪🏋🏃

(Da uspjeh ne dolazi preko noci, niti je lako doci do njega - stavljam slike s prvog i zadnjeg vaganja) 😊